"more je danas bilo slano." stvarnost me neprestano iznenađuje nonšalantno dobačenim krivuljama. kao da nema šta drugo da radi!? smiješno, jer stvar je jasna: još uvijek ne znam da hvatam. i ponekad igram, ponekad odbijam... ako igramo granica. 'NO FLAGS, NO BORDERS.' šapnu vilenjak, okrenu pedalu, i dok flashbackiram bitnosti stiještene u međusvijesti, on nestade tko zna gdje - to je moj vilenjak. stvarnost me danas nagovara da balansiram konopima mahovine između netonućih komadićaka pluta, da budem balerina pomaka prsta, od oblutka do oblutka, od korijena do korijena. i ponekad sam ravnoteža, a ponekad kliz... kad se igramo stalnosti. 'NO LINES, NO BORDERS', šapnu mjehurić, ispliva na površinu, i dok moje tijelo uživa mutno u antigravitaciji, on nestade tko zna gdje - to je moj mjehurić. stvarnost je danas ona udahnutog zraka, koncept izmišljen zbog swatch designa – da kucka i pod vodom - ja sam ništa sam do tisućitog mjehurića fizike svog potopljenog tijela, ništa do momentalno uzburkanog vala, ja sam ništa do - danas, ama baš ništa do - sada. samo put zna da ništa te ne smije iznenaditi, i da nikada nećemo biti potpuno spremni. SURPRISE!!!! reče mjehurićasti vilenjak i nestade tko zna gdje. |