stvarnost me neprestano iznenađuje nonšalantno dobačenim krivuljama. kao da nema šta drugo da radi!? smiješno, jer stvar je jasna: još uvijek ne znam da hvatam. i ponekad igram, ponekad odbijam... ako igramo granica.
'NO FLAGS, NO BORDERS.' šapnu vilenjak, okrenu pedalu,
i dok flashbackiram bitnosti stiještene u međusvijesti,
on nestade tko zna gdje - to je moj vilenjak.
stvarnost me danas nagovara da balansiram konopima mahovine između netonućih komadićaka pluta,
da budem balerina pomaka prsta, od oblutka do oblutka, od korijena do korijena. i ponekad sam ravnoteža, a ponekad kliz... kad se igramo stalnosti.
'NO LINES, NO BORDERS', šapnu mjehurić, ispliva na površinu,
i dok moje tijelo uživa mutno u antigravitaciji,
on nestade tko zna gdje - to je moj mjehurić.
stvarnost je danas ona udahnutog zraka,
koncept izmišljen zbog swatch designa – da kucka i pod vodom - ja sam ništa sam do tisućitog mjehurića fizike svog potopljenog tijela, ništa do momentalno uzburkanog vala,
ja sam ništa do - danas,
ama baš ništa
do - sada.
samo put zna
da ništa te ne smije iznenaditi,
i da nikada nećemo biti potpuno spremni.
SURPRISE!!!! reče mjehurićasti vilenjak
i nestade tko zna gdje.