let u boji naopačke











i kad se na trenutak - posve slucajno - zateknem slazuci medjice od zala tudje plaze,
pomislim kako bi bilo posve dobro zaboraviti rijeci,
i u nijemosti viriti slicice malo tudje - malo tvoje,
jer svi se negdje sretnemo
i ukrstimo prasinu, da si ni ime ne znamo

i imao je covjek pravo... isto bi mirisalo.

02.06.2005. četvrtak

- Gukni golube (2) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>