i kad se na trenutak - posve slucajno - zateknem slazuci medjice od zala tudje plaze,
pomislim kako bi bilo posve dobro zaboraviti rijeci,
i u nijemosti viriti slicice malo tudje - malo tvoje,
jer svi se negdje sretnemo
i ukrstimo prasinu, da si ni ime ne znamo
i imao je covjek pravo... isto bi mirisalo.
Post je objavljen 02.06.2005. u 20:58 sati.