Play me a sad sad song, I will sing and you will laugh. klavir je bio crn i poderan. tipke požutjele od opipljivih godina, pijanog dima, izlizanih jagodica - životnih priča. ne spotiči se o crne, tu su radi kontrasta. poljubi prstima glatkoću... ne misli o tome. sviraj! ___ maestro!... za jedno pivo ...(kraj je mjeseca)... odsviraj neki mol - tugaljiv i bijedan ne mogu pjevati iznad C2 (a da je C3, mrak, razbijena čaša!) ___ (automatizirani glas iz vremena razuma, DIAL OOO – pa ništa, "vratite se maštanju o padobranima i skočite") ___ ne znam koliko nas je STVARNO tu. molim prisutne da se radi buduće evidencije zapišu s imenom ili bez – X, dodir ili emocija. na nos povoljnije financiranje - jeftinije. ___ ljeto je. tuga mjeseca je na odmoru i ponestaje isprika. (a minus je već linija) u petak cu biti ograničeno slobodna. brod će me odvesti u nebo i pustiti da skačem po moru. poslužit će nam adrenalin i smijeh svemu ispod. ---- ne, ne haluciniram! stvarno vjerujem u telepatiju. (o, maestro!) ___ maestro!... godine cure kroz osušenu kožu i naslanjam se polako na ispucalu glauzuru tvog klavira - oh, ne! ne ponavljaj isti ritam! ___ mjeseca noćas nema. umjesto, pratiti ću bandere razbijenih žarulja do cilja. prije nego zaspiš, složi mi hrpicu od stakla i metala. da reflektiram kaleidoskopski šarenilom. u odrazima da crtam gdina. blocha i pitam ga na šta je točno mislio? hajde, biti ću dobra - obećavam, nećeš me čuti, nećeš me se sjećati. besčulna - ujutro se pogledaj. sjena konobara i glas iz zida: ispričavamo se mlada damo, pravilnik kaže da je noć za noćenje. i njegov lik blijedi kao linoleum u vatri. (sretna je okolnost da još uvijek proizvoljno mogu ignorirati glasove) maestro! – hajde budi još maestro: što si tako jeftino prodan notama? ne misli na to! ključ u bravu i sviraj! Sviraj! Sviraj! Play me a sad sad song, I will sing and you will laugh. |