Play me a sad sad song,
I will sing and you will laugh.
klavir je bio crn i poderan. tipke požutjele od opipljivih godina, pijanog dima, izlizanih jagodica - životnih priča.
ne spotiči se o crne, tu su radi kontrasta. poljubi prstima glatkoću... ne misli o tome. sviraj!
___
maestro!...
za jedno pivo ...(kraj je mjeseca)...
odsviraj neki mol - tugaljiv i bijedan
ne mogu pjevati iznad C2 (a da je C3, mrak,
razbijena čaša!)
___
(automatizirani glas iz vremena razuma, DIAL OOO – pa ništa,
"vratite se maštanju o padobranima i skočite")
___ ne znam koliko nas je STVARNO tu. molim prisutne da se radi buduće evidencije zapišu s imenom ili bez – X, dodir ili emocija.
na nos povoljnije financiranje - jeftinije.
___
ljeto je. tuga mjeseca je na odmoru i ponestaje isprika. (a minus je već linija)
u petak cu biti ograničeno slobodna. brod će me odvesti u nebo i pustiti da skačem po moru. poslužit će nam adrenalin i smijeh svemu ispod. ----
ne, ne haluciniram!
stvarno vjerujem u telepatiju. (o, maestro!)
___
maestro!...
godine cure kroz osušenu kožu
i naslanjam se polako na ispucalu glauzuru
tvog klavira - oh, ne! ne ponavljaj isti ritam!
___
mjeseca noćas nema. umjesto, pratiti ću bandere razbijenih žarulja do cilja.
prije nego zaspiš, složi mi hrpicu od stakla i metala. da reflektiram kaleidoskopski šarenilom. u odrazima da crtam gdina. blocha i pitam ga na šta je točno mislio? hajde,
biti ću dobra - obećavam,
nećeš me čuti, nećeš me se sjećati. besčulna - ujutro se pogledaj.
sjena konobara i glas iz zida:
ispričavamo se mlada damo,
pravilnik kaže da je noć za
noćenje.
i njegov lik blijedi kao linoleum u vatri. (sretna je okolnost da još uvijek proizvoljno mogu ignorirati glasove)
maestro! – hajde budi još maestro: što si tako jeftino prodan notama?
ne misli na to! ključ u bravu i sviraj! Sviraj! Sviraj!
Play me a sad sad song,
I will sing and you will laugh.