|
Odraz u izlogu mi naliči, nosimo iste haljine, možda isto srce?. [znamo se površno. ne znamo se.] Sunce me grije u leđa, gledam je. [i ona mene gleda razlivenim očima. tko zna što vidi. vidi li uopće?] Nestaje kada uđem, i nema je više. [odlazi li u zid ili me prati nevidljiva?] Pazim da ne pogriješim dok tražim oblike koje trebam za pamćenje. [uvjetovana sam nultom sposobnošću da uvidim bezoblične mogućnosti] Zaboravljam. Sve to dođe na svoje. |