Odraz u izlogu mi naliči,
nosimo iste haljine, možda isto srce?.
[znamo se površno.
ne znamo se.]
Sunce me grije u leđa,
gledam je.
[i ona mene gleda razlivenim očima.
tko zna što vidi. vidi li uopće?]
Nestaje kada uđem,
i nema je više.
[odlazi li u zid
ili me prati nevidljiva?]
Pazim da ne pogriješim
dok tražim oblike koje trebam za pamćenje.
[uvjetovana sam nultom sposobnošću
da uvidim bezoblične mogućnosti]
Zaboravljam.
Sve to dođe na svoje.
Post je objavljen 20.06.2005. u 00:36 sati.