spodobe iz jastuka
matematika je čedno pogladila suknju i zakolutala očima kroz prozor. sekunde bježe nanozarezima. pješače u tepih preobučene u crno vino. pragovi škljocaju vratima. na drugoj strani je more, u njemu su potonuli i vrijeme i matematika. utopili su se pastelnim sladostrašćem i postali trava. more uvijek proviruje vratima, škljocaji ga tjeraju da ubacuje kapljice unutra. sad sjedim na splavi. glasovi su mirni, objavljuju da pomalo ponestaje goriva. još samo sedam minusa i potoniti ćemo na dno. blup. minus minus. šest. žedna sam. kapljice mira rose mi tjeme i nije me strah. popiti ću malo ovog jezera, možda mi sol osuši usta. a možda smo potonuli. opružena sam u svojoj utrobi. ovdje je svijetlomračno i cijelo-prazno. treba mi mali plavi dječak sa velikim znatiželjnim očima. on je već bio tu. na svakom dnu koje sam poznavala bio je mulj. da li je centar svijeta ustvari močvara? i ako da... zasto ga onda trazim? zbog lotosa. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.