matematika je čedno pogladila suknju i zakolutala očima kroz prozor. sekunde bježe nanozarezima. pješače u tepih preobučene u crno vino. pragovi škljocaju vratima. na drugoj strani je more, u njemu su potonuli i vrijeme i matematika. utopili su se pastelnim sladostrašćem i postali trava. more uvijek proviruje vratima, škljocaji ga tjeraju da ubacuje kapljice unutra.
sad sjedim na splavi. glasovi su mirni, objavljuju da pomalo ponestaje goriva. još samo sedam minusa i potoniti ćemo na dno. blup.
minus minus. šest.
žedna sam. kapljice mira rose mi tjeme i nije me strah. popiti ću malo ovog jezera, možda mi sol osuši usta. a možda smo potonuli.
opružena sam u svojoj utrobi. ovdje je svijetlomračno i cijelo-prazno. treba mi mali plavi dječak sa velikim znatiželjnim očima. on je već bio tu.