ćiri-bu, ćiri-ba! (uvijek pali)
sklupčana u džepu tvoga uma, podvila sam noge pod ovaj svijet, vibracijama njegova srca grijem labirinte, i još uvijek moji su prsti hladni mojim rukama poput vrućice, rastežeš me u ovale bez reda, zapadnoistočno, sjevernojužno, ali moje je lice glineno, ono je bezformna mrlja obojanog plastelina bez smisla i suvislosti za kojima tragamo Praskovi zvučnih trakova razbijaju se zidovima labirinta, i želim ti reći, toliko ti želim reći, ali moje su usne samo pantomima tišine, neizrečena čarobna šifra da izmisli vrata kojih nema stojimo, a kao da odlazimo i dolazimo, geometrijskim uzorkom mimoilazimo se u katakombama odgovora koje ne trebamo jer ne pitamo sklupčana u džepu tvog uma upravo sam načula da toliko je toga suvislijeg od smisla. Osjeti me kod ugla kocke da bez pokreta i zvuka spalimo ovaj džep I na vrhu svijeta umočimo prste u Sunce. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.