Ruski vez u noćnom slovu trube, brod klizi linijom ekvatora i kapetan zagledan u polove dok razmišlja, Da li sanja? Pod jagodicama mokrih prstiju pleše registracija, mora da tako ćuti vjera. Vjerujem, ne klizi, Nemoj, Samo budi. Do slijedeće postaje, biti ću odolijevanje. Biti ću disciplina. Biti ću nebo. I što ti vrijedi, cvijete bez adrese, svijete okrugli sa očima pronicavosti, sa očima mlade mudrosti, avatare budućnosti, Samo budi. Da, budi – kao što jesi. Na cesti slobodan, sanjiv, promrzao, nadsvođen, sjajan, bajkovit, nasmijan, pokisao, raščupan, zalazan, izlazan, tanko prolazan, zanesen i zaljubljen u sve, zbunjen i nenaviknut na pluseve, nenaviknut na ekstravagancije, nenaviknut na Sunce, Avatare Naviknut si na Postojanje Dalek ili blizak Ljubljen ili mržen Sviran ili otpjevan, nestvaran pomenom imena, Budi što god da jesi Kao što jesi zadrhti pred dodirom pustinje i priznaj da putuješ, zamisli na ovoj planeti samo mi što putujemo budi svi ti |