Ruski vez u noćnom slovu trube, brod klizi linijom ekvatora
i kapetan zagledan u polove
dok razmišlja,
Da li sanja?
Pod jagodicama mokrih prstiju pleše registracija,
mora da tako ćuti
vjera.
Vjerujem, ne klizi,
Nemoj, Samo budi.
Do slijedeće postaje, biti ću odolijevanje. Biti ću disciplina. Biti ću nebo.
I što ti vrijedi, cvijete bez adrese,
svijete okrugli sa očima pronicavosti, sa očima mlade mudrosti, avatare budućnosti, Samo budi.
Da, budi – kao što jesi.
Na cesti
slobodan, sanjiv, promrzao,
nadsvođen, sjajan, bajkovit, nasmijan,
pokisao, raščupan,
zalazan, izlazan, tanko prolazan, zanesen i zaljubljen u sve,
zbunjen i nenaviknut na pluseve, nenaviknut na ekstravagancije, nenaviknut na Sunce,
Avatare
Naviknut si na
Postojanje
Dalek ili blizak
Ljubljen ili mržen
Sviran
ili
otpjevan, nestvaran pomenom imena,
Budi što god da jesi
Kao što jesi
zadrhti pred dodirom pustinje i priznaj da putuješ,
zamisli
na ovoj planeti samo mi što putujemo budi svi
ti