gdje počinjem završavam
čekala sam. jer bonaca unutra glasom oluje šapnula da čekam. čini se, opet je vrijeme za hermetične introspekcije, usputno namjerna vrebanja sebe u krilu znanog hladnog orkana izgleda da ponovo je vrijeme klizanja niz rasklimani tobogan šareni, plavo-crveni, hej, dolazi vjetar, dolazi! vičem mu da me nosi daleko, daleko! gdje valovi plaču sazvježđa dok kapljice igraju poker spektrom mojih godina, da me nosi gdje ove tvrđave tople su i suhe i poznate i sigurne, otvorene, otvori ih, ugrij, unutra pozovi me! vidim na dnu tobogana muljevita lokva zimskih noćnih misli na dnu rupe ona crna točka, ona spilja bez povratka zimski nocturno blatnog točka, zaglavljenog, nespretnog, prenaglog usporeno prebrzog vjetre nosi me, nosi me dalje! nosi me tamo gdje živi sunčevo svjetlo, i posljednja suza jesenje kiše lebdi proljetnom parom nosi me gdje se djeca igraju ponovo kockastom loptom, nosi me gdje počinjem kad završavam samo me nosi u dahu moje konačne crne točke nosi me da krilima se orišem bijela i sunčana na zidovima moje crne spilje. i priznaj mi, tako je nastala Altamira. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.