Pozornica je sabrana poput antologije, kompilacija izabranih lakoća postojanja. Savitljivost uzavrelih zglobova olakšava povodljivost intelekta i predstava teče po suvislom uzorku.=====Trenutak je nepažnje. Marioneta loše vođena survaje se niz liticu pozornice. Žica rastegnuta poput žvake puca pod opterećenjem. Cjelina bitna za komadiće odlama se u ambis. Zvižduk padanja ostavlja rez na mome licu, on križa mala raskršća kapilara - svjedoke podložnosti navođenju bez sile. Fijuci iznenada čine da potvrde mišljenja izgube na važnosti, ustaje se ćelija nove autonomije. Budi se novo vrijeme. ===== Između rebara raste nemir kad pomislim na rub Azije, kad prstom ocrtam krivudave linije naroda i oceane što motre platforme diverziteta. Percepcija tad popušta pod maznim prstima želje. Sada kad shvaćam, ostajem bez čvorova i čavlića, ostajem bez suvišno potrebnih isprika. Komadići cjeline ponirući misle kako je slobodan pad jedina svrha postojanja. |