|
gledam kako nepregledna prostranstva bivaju omeđena polovima, umrežena meridijanima, sidrena nevidljivim konopima u središtima slutim da sve vode imaju suđene ćupove tamo neprosute nepomično one stoje mi sazdani smo bezgranično od granica u ovoj sferi protkanoj polumrakom bivaj dok moja tek posljednja pritka ostane beskrajna tad zlatnim vjedrima raspi moje suze da svijetu more stvore pletenica odsječena u središtu otvorenog oka narasti će nanovo nesputana |