let u boji naopačke

topi se led u prašumama
gledam kako nepregledna prostranstva bivaju omeđena polovima, umrežena meridijanima, sidrena nevidljivim konopima
u središtima

slutim da sve vode imaju suđene ćupove
tamo neprosute nepomično one
stoje

mi sazdani smo bezgranično
od granica



u ovoj sferi protkanoj polumrakom
bivaj
dok moja tek posljednja pritka
ostane beskrajna

tad
zlatnim vjedrima raspi
moje suze
da svijetu more stvore

pletenica
odsječena
u središtu otvorenog oka
narasti će nanovo
nesputana



25.11.2004. četvrtak

- Gukni golube (13) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>