sve manja manja manja prozirnija nevidljiva nevidljivija bachova treća u D - ta sam gudalom vođena žicama gdje sam prva ptica ikad sletila tražim te između crtovlja u očima prolaznika, kaputima bez lica, i mirisima okolo, ispod, iznad, kroz da si blizu da si daleko sviraj maestro, sviraj mi još samo ovaj piano da, blizu si baš zato što si daleko. |