|
Tja, najviše volim ponedjeljak jednom dugom noći otpočeti. Tako sam tek sigurna da će doživljaj kapitalizma biti potpuno crven, u mojim crvenim očima. Moje su oči ponedjeljkom zečje. Nedjeljom volim glasno pjevati, da ponedjeljkom ne mogu ni muka da izustim... Jer ponedjeljkom sam delfin na vlastitoj frekvenciji. Navečer volim kauč timariti, dok ne postanemo jedno. I rastanak nam ujutro teško pada jer smo ponedjeljkom kauč i ja kao rak samac i crvena moruzgva. I onda jutrom onom znanom cestom krenem poput puža nevoljna. Al' svejedno, svakog se ponedjeljka ujutro osokolim da se na radnom mjestu pojavim. A misli se vuku kao kornjača. Juh, pa ponedjeljkom sam pravi zoo! *** Geneza ponedjeljka moj um svoj um ima i nešto mi iza leđa kao smišljaju kao druguju kao ne znaju da ću ih opet obliti vodom točno prije paljenja svjetla ili lampica, mojih, naravno! i opet će ko dvije spodobe hihotati noć misleći kako su me i ovaj put dobili i kako će idući put smisliti rupu još crniju samo za mene možda i hoće vragovi mali i kako da onda čovjek ponedjeljkom bude normalan? |