|
Hodamo kući iz grada sjena i ja. Korak po korak bliže, razigrana koja sam? Hvatice igrala se djeca uz put, Da se svežu Ađnama i same postanu djeca. Koračamo nečujno moja sjena i ja. Pod kutom vječno veća okupana sjajem mjeseca nagriženog. Moja sjena koja sam ja? |