četvrtak, 31.12.2009.
Laici i Crkva
Potaknut prošlim postom, tj. reakcijama na njega, odlučio sam napisati ovaj.
Smatram da je prilično neiskorištena uloga laika u Crkvi. Očito je da je premalo svećenika koju se ne mogu dovoljno posvetiti duhovnosti i evangelizaciji pa time postaju, manageri, financijaši, građevinari i svašta nešto. Laici se pak drže nekih učmalih udruga koje služe manjim dijelom za humanirarni rad koji je prevažan a većim za druženje, ponešto i molitve, zajedničke mahom.
Crkva kao institucija nije neka poludivlja zadruga koja će kao neke tzv. civilne udruge istrčavati mahnito režući na druge lobiranjem svojih interesa. Crkva je iskusna organizacija koja se temelji na hijerarhiji i poslušnosti. Na promišljanju i osluškivanju vremena. Ona ne istrčava nepotrebno, no često se nađe u situaciji sa zakašnjelom reakcijom. To se može obrazložiti neodlučnosšću, manjkom pouzdanja ili pak kukavičlukom.
Je li to baš tako ? Nije, ali nije ni daleko od istine. Istina je često negdje na pola puta. Mnogi će sve češće javno reći, na praktične vjernike pritom mislim a ne na frustrirane huškaće protiv Crkve, da je današnja KC u hrvatskoj zatočenik povlastica. Lako je reći kako KC dobiva 300 milijuna kuna godišnje od države. To se čini velik novac ali kada se rasporedi na sve župe, to tek ispada dvije prosječne plače na mjesec. S obzirom na potrebe, to je tek dio potreba koje se nikada ne mogu namiriti. Dobijaju mnogi za netransparentne programe i velike plaće dok Crkva ima najozbiljniji program i pastoral, humanitarni i duhovni koji zahtijeva sam čovjek i zbog kojeg Crkva postoji a ne zbog sebe.
Sasvim je jasno da upravljanje tim novcem nije lak posao. Da je više laika voljno ući u institucije Crkve kako bi preuzelo brigu o neduhovnim stvarima, svećenici bi se mogli više posvetiti duhovnom. A ne da netko ima problema s ispovijedi, duhovnim razgovorom, misnim nakanama i sl. Svećenici neopterećeni poslovanjem bi bili duhovniji, jači.
Šta će nam više Crkava a manje ljudi. Više tornjeva a manje svećenika ? Nije li primjer zapada najbolji učitelj gdje katoličke crkve postaju đamije ?
Žalosno bi bilo kada bi razlog Crkvene šutnje bio u nekakvom povlaštenom financijskom položaju gdje se ona možda ne želi zamjeriti vlasti.
Sjetimo se da su u vrijeme komunizma crkve bile punije i da je tada rasla crkva kao sociološki faktor. Osim toga treba vlast pritiskati na povrat imovine. Ako se je aboliralo stanovištvo koje je bilo protiv naše države od kojih su neki bili dio oružane pobune i tima se vrća i obnavlja imovima, e onda braćo ima i Crkva pravo na to kao graditelj hrvatstva na ovim prostorima i njen glavni zaštitnik i skrbnik !
Laicima nije alko ući u Crkvene institucije iz više razloga. Prvi je svakako financijski. Reče mi jedna teologinja jednom - ne dao ti Bog da dođeš na crkvenu plaću. S druge strane, vlada nepovjerenje ka laicima. Više manje neopravadano. Opet nešto jako važno jest glas laika kao dijela crkve. I institucionalne i neinstitucionalne. Osobno mi se čini da je službena Crkva taoc pritisaka na nju. Mogu shvatiti da ne želi ulaziti u sukobe i još više davati materijala napadima na nju. Svakako treba izbjegavati nepotrebne polemike. Ali ne mogu shvatiti nedostatak hrabrosti u svjedočenju osnovnih istina svoga nauka te glasnijoj zaštiti dostojanstva čovjeka, krščanskih vrednota i morala te zaštiti nacionalnih vrijednosti i interesa.
Laici bi bili u boljoj poziciji kada bi mali prostora da izriču stav većine crkve - vjernika laika.
Klerici koji se ne libe hrabro reći što većina misli kao don Kaćunko ili vlč.Sudac su često od Crkve micani u stranu. Jasno je zašto "zavisni" mediji razapinju takve kao njih dvojicu dok primjerice vrlo rado puštaju don Grubišića da lamentira i moralizira koji pak jako miriše na masoneriju u Crkvi o čemu govori najviše njegove javno djelovanje i slizanost s nekim strukturama, medijskim ponajviše. Takve mediji miluju kao i karidnalovu poruku o "grijehu struktura" s kraja devedesetih koju kardinal propušta u desetljeću na izmaku potcrtati još jasnije jer grijesi struktura su u proteklom desetljeću jako, jako žešći nego oni u devedesetima koji su ipak donijeli mnogo dobra čak u ratu a ovi danas gotovo ništa osim jada i bijede bez rata.
Zašto Crkva svakoj vlasti jasno ne kaže što misli. Čega se boji ? Ugovora s Vatikanom ? E pa to nije lako razriješiti. Ma da i je, pa šta ? Šta je važnije, državna milostinja koju uzgred budi rečeno država daje mnogima šakom i kapom, ili obveza zaštite pravde ?
I da mi je vidjeti tko će KC u hrvatskoj oduzeti financijsku pomoć nakon hrabre društvene uloge te iste crkve ? Da mi ih je vidjeti na prvim izborima !
I povrh toga, mogu laici kršćani osnovati jednu ozbiljnu demokršćansku stranku pa da vidimo gdje smo. Samo treba hrabrosti i Bog će nas pratiti !
Ne trabamo nikako mi frustrirani vjernici, stanjem u društvu ali i pasivnim djelovanjem Crkve kao institucije, pljuvati po svojom idući u nepotrebnu krajnost jer i mi smo crkva i mi smo odgovorni za naše svećenike i redovnike. Još manje trebamo ići u krajnost pasivnosti i šutnje. Dakle svakako trebamo ono što nam jako fali i za što smo odgovorni, glasnije i jasnije tražiti svoje mjesto u crkvi te tražiti još jasnije i glasnije od crkvene hijerarhije da isto tako jasnije i glasnije nas zastupa i štiti u javnosti jer joj je to i dužnost. Mi nismo crkva sakristije nego crkva života. Mi nismo kipovi niti oltar niti klupe ili dvorane za pjevanje niti orgulje. Mi smo život. I radnik i siromah i političar. Imamo pravo na sve. Na stav, na zaštitu kršćanskih vrijednosti na kojima počiva europa i naša domovina.
Ako protivnici krščćasnkih vrijednosti i morala imaju pravo napadati Crkvu i zastupati svoje interese preko svojih političara i udruga tzv. civilnog društva, medija i lobija, e imamo i mi isto to pravo kao i dužnosti biti dijelom svega toga i boriti se za svoje kao i što imamo pravo braniti Crkvu ali ju i pritiskati da se bori jasnije za nas sve.
Imamo obvezu za sve to. Ako nam ne daju prostora, imamo pravu na katolički televiziju ali ne da se zatvorimo u nju i sakrijemo nego da kroz nju budemo otvoreni za sve ali i budemo dio drugih. Ne smijemo se getoizirati. Ne smiju nas od nikuda istjerati. Trebamo javno svjedočiti svoju vjeru i time ohrabriti mnoge da se ne osjećaju kao čudaci.
Prije svega, što je bila i namjera pisanja ovog posta, jest, da ne pljujemo po svojoj Crkvi zbog frustriranosti njene pasivnosti, nego da djelujemo u njoj, da tražimo prostor i da tražimo od institucionalne Crkve da jasnije, glasnije i hrabrije počne govoriti što treba govoriti. Na to imamo pravo. Ne gaziti crkvu nego izgrađivati je i poticati. Time ne griješimo se u ništa. I ne odustajmo kao nas odbiju ili razočaraju. Budimo uporni. I Bog će se smilovati na upornost pravednika.
- 11:11 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 28.12.2009.
Prevrnuta kolijevka
Danas slavimo blagdan nevine dječice. Pobiti ih je dao kralj Herod vjerujući da će se tako riješiti prorocima najavljivanoga Kralja židovskog. Nije shvatio da taj kralj ne pretendira na njegovo kraljevstvo nego na jedno posve drugo. Mnogi, ne samo židovi tada nisu shvatili kao niti neki danas. Dao je pobiti svu mušku prvorođenu djecu do dvije godine tih krajeva, da bude siguran. Anđeo je na vrijeme probudio Josipa i rekao mu da bježi u Egipat gdje se zadržao 12 godina do smrti Herodove.
Prije nekoliko dana je bio Božić. Rođendan maloga Isusa a velikoga Boga. Mnogi su upozoravali na smisao Božića koji je Isusov rođendan a ne naš rođendan koji se međusobno natječemo u kupovini. Kapital koji posjeduje ili drži u šaci medije je i ovaj puta bio "hand who rocks the cradle" - ruka koja njiše kolijevku. Izraz koji označava moć vladara svijeta. Zanjihali su kolijevku oštro, oštrije nego ikada. Reklame za kupovinu, jedna domaća čak govori u vrijeme recesije i neimaštine te frustrira mnoge roditelje i djecu s - "Niste štedjeli - kroz odušveljenje dječice, a roditelji odgovaraju - pa Božić je ! " !!!
Nijedan film o smislu Božića, niti igrani, niti povijesni pa ni dokumentarni. Samo starobiblijski filmovi tipa Abraham koji su svakako dobrodošli ali u vrijeme Isusova rođenja jer im zaista ne vidim smisao, osim da razvodne Isusovu ulogu i relativiziraju Božić. Pa već poslovični Djed mraz zvani božićnjak, vilenjaci, čarobnjak harry potter. Pjevačica Rihanna nam je obnažena s jednog portala čestitala sexy božić !
U emisiji htv-a Duhovni izazovi voditeljica koje je posvađana s Glasom koncila i čiji gosti su često istaknuti masoni, je uredila reportažu gdje druge religije komentiraju Isusa, tj. kako oni gledaju na njega. G. Prelević, član židovske zajednice Zagreba je spomenuo kako bi još kao mogli židovi Isusu priznati da je mesija (prvi put čujem) ali da je On dokinuo Božje zapovijedi, misleć vjerujem na deset zapovijedi !!!!! Strašno. Također je rekao kako su židovi očekivali mesiju koji će smijeniti vlast i ujediniti sve židove svijeta. Ala mu vera ! Valjda je mislio da će kao svi srbi u jednoj državi, Isus, pardon, njihov mesija učiniti da židovi vladaju svijetom. Zaista to nisam znao da tako gledaju i mislio sam da vjerski stav odudara od političkog židovstva koji želi imati moć. I da Isus nije Bog ! Ali dobro, njihova slobodna volja.
Zatim su govorile neke druge religije, kao islam te neke koje baš teško mogu nazvati religijama kao hare krisna ili neka za koju sam prvi puta čuo, nešto kao bahrai. Svi su oni kao pokazali određeno štovanje ka Isusu ali ga izjednačivši sa drugim "prorocima". Eto muslimani su rekli da je isto Isus i Muhamed. Ne znam čemu onda ubijaju djecu "poštovanog proroka" Isusa jednakog Muhamedu te ne dozvoljavaju prakticiranje kršćanstva u 51 državi gdje vladaju na vjerskim temeljima. Ostali su također Isusa stavili u red nazovi proroka izjednačivši ga lažno s svojima glumeć toleranciju i otvorenost iako nisu objasnili zašto onda ne dolaze u kršćanske crkve se pokloniti jednakom od jednakih proroka te nikada ne istiću svoje vjerovanje u Isusov nauk niti ga slijede ?!
Time na sam Božić je htv učinio što je papa prozvao terorom relativizma za najvrednije u kršćanstu. Boga, negiravši njegovo božanstvo, baš na Božić. Krasno.
No to je bilo samo uzdrmavanje kolijevke rukom koja vlada svijetom. Kapitalom koji upravlja medijima i uporno vrijeđa vjernike kršćane iz godine u godinu. Ha, kako drugačije bi prodavali i zarađivali kada bi ljudi shvatili pravu bit Božića i u sladu s time se ponašali ?!
Ta kolijevka nema majke koja će ju primiriti jer kršćani - katolici i drugi šute. A tko šuti, taj se slaže. Zlu čak ne zamjeram. Ono se mora dogodili. Ali dobro, njegovo skrivanje zbog mlakosti, lijenosti, straha ili bezllične nezainteresiranosti, to me zabrinjava. Kako službena Crkva koja se zadovoljava ispunjavanjem financijskiog dijela ugovora s Hrvatske Vatikanom i gradi nove crkve koje se sve praznije umjesto da hrabro gradi duh, tako i s popularnom šutnjom hrvatskih laika i intelektualca čiji angažman se svodi na poslušnost vlasniku i pjevanju i pijenju kave u kakvom zapečku neke udruge.
Zaista, znam tko mi je ukrao ovaj Božić. Znam tko je prevrnuo kolijevku. Mi.
Mi puštamo da nam ubijaju djecu. I iako Isusa ne mogu ubiti, moguće je da će naš hrvatski Isus biti u progonstvu u nekom Egiptu puno više od 12 godina i da neće čekati smrt nekog zlog vladara, jer bolji nikako neće doći jer djeca od koje to očekujemo su već ubijena otrovnim medijima i neizliječena našom šutnjom. Isus će se vratiti iz progonstva ali možda tek na Sudnji dan. No, da li će naći vjere ?
- 23:54 -
petak, 25.12.2009.
Isusov rođendan
Rodio si se i zbog mene. Cijeli dan šaljem i primam čestitke. Kao da je nama rođendan. U stvari je. Da se nisi rodio, umrli bi. Ovako, kao poslije čudesnog preživljavanja sigurne smrti, mi slavimo svi svoj novi rođendan koji je došao po tvom rođenju za nas, živimo s nadom za vječnost. Ipak, mislim danas kako bi prvo tebi trebao čestitati rođendan. I donijeti ti nešto, samo za tebe. Mogu se razbacivati riječima i obećanjima, ali ako to zaista ne osjetim i odlučim činiti, badava mi. Shvatih da ne mogu ništa ti niti obećati a kamoli dati bez tebe samoga. Zato te molim, maleni, da ti meni za svoj rođendan nešto pokloniš. Iako, si mi dao sve. Svoj život, tijelo i krv. Sve i najviše. Molim te unatoč tomu da ti mene iznova darivaš. Osjećam se kao dijete koje je žicalo roditelje za novac kako bi im mogao pokloniti nešto za Božić. Bilo im je drago pa vjerujem da će biti i tebi. Ti si Bog. Sama ljubav i sitnice te vesele. Eto, molim te za milost. Nadoknadi moji nevjeru svojom milošću. Daj mi opet sve. Da bi te darovan od tebe tobom mogao tebe darivati sobom. Jadno, slabo, krnje. Ali bez tebe ne mogu ni to. Pročisti me i budi milostiv jer i za čišćenje sam slab i nepouzdan. Vodi me. Da niti ne želim ništa bez tvojeg poticaja. Šta da te tražim, šta da ti obećajem i šta da činim kada ništa ne znam. Sve mi daj. I želju i vjeru. Da bi te mogao dostojno darivati za tvoj rođendan. I ne samo za rođendan nego svaki dan. Znam da češ se skrivati u raznim stvorenjima. I onima koje ću lako voljeti i onima koje neću nikako. Pomogni mi da te darujem. Ne mogu sam. Volim te maleni. Ne kao ti mene, ali ipak te volim na neki svoj bijedan način. Jer ako išta volim, tebe volim jer ti si ljubav i nemoguće je voljeti bez tebe. Sve što nisi ti, nije ljubav. Čuvaj nas sve maleni. Daj nam još šanse. Dovoljno da popravimo sve što možemo ali ne previše da ne pokvarimo sve. Bog Bože. Maleni.
- 19:22 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
srijeda, 16.12.2009.
Otišla sam na zabavu,
i zapamtila sam što si mi rekla,
rekla si mi da ne pijem alkohol, mama,
pa sam u zamjenu popila sprite,
bila sam ponosna na sebe
kao što si i rekla da ću biti
što neću piti i voziti
iako su neki prijatelji rekli da bih trebala.
Izabrala sam zdravlje
i tvoj savjet bio je pravi.
Zabava je napokon završila
i djeca su se odvezla bez traga.
Ušla sam u svoj auto
i bila sam sigurna da ću stići kući u jednom komadu.
Nisam znala što me čekalo, mama,
ono čemu sam se najmanje nadala.
Sada ležim na pločniku
i čujem policajca kako govori -
klinac koji je izazvao sudar bio je pijan.
Mama, njegov glas mi se čini tako daleko,
moja vlastita krv je svuda oko mene.
Pokušavam jako da ne plačem.
Čujem doktore iz hitne kako govore -
ova djevojka će umrijeti.
Sigurna sam da dečko nije imao pojma
dok je 'letio visoko'
da zbog njegovog izbora da pije i vozi,
ja sad moram umrijeti.
Pa zbog čega to ljudi rade, mama?
znajući da to uništava živote?
I bol me sada reže
kao stotinu noževa.
Netko ga je trebao naučiti
da je pogrešno piti i voziti.
Možda da su to učinili njegovi roditelji
ja bih i dalje bila živa.
Moj dah je sve kraći, mama
i jako se bojim.
Ovo su moji posljednji trenuci
i dok ležim ovdje i umirem
voljela bih da ti mogu reći: 'Volim te mama'.
Tako sam nespremna.
Voljela bih da me možeš zagriliti, mama.
Volim te, i zbogom.
- 09:35 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
