< | studeni, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nista na svijetu ne cini covjeka tako sretnim kao sto to cini sanjarenje. (Auguste Rodin)
KNJIGA JE CAROBNJAK,
ONA JE PREOBRATILA SVIJET.
U NJOJ JE PAMCENJE LJUDSKOG RODA,
ONA JE TUMAC LJUDSKE MISLI.
SVIJET BEZ KNJIGE-SVIJET JE DIVLJAKA.
(N. MOZOROV)
Uvijek isti ljudi, uvijek ista 2 mjesta, uvijek ista spika, uvijek isto piće...
MONOTONIJA...
I... onda mi ulete sa spikom da sam ja u kurcu, da se ja ne znam zabaviti...
Ime: Antonella
Datum i godina rođenja: 22.04.1989.
Horoskopski znak: bik
Slusam: Tool, Deftones, Spineshank, PLacebo,Papa Roach, Korn, Slipknot, My Chemical Romance, 30 Seconds To Mars, 3 Doors Down, Disturbed, Ill Nino, Mudvayne, The All American Rejects, The Fray, Within Temptation, Nightwish, Kelly Clarkson, Coldplay, Oasis, Travis, James Blunt, Billy Talent, System Of A Down, Iron Maiden, Children Of Bodom, ..............
Moj msn: me_on_the_other_side@hotmail.com
...i tako...pisat cu o onom sto mi se u glavi nađe.I evo mojih slika:
HAHAHA viđi mene sa trakicom on the head
Malo drugih slika:mmmmmmmm
Hanćy moja
Gaby
Nikolina
Kike, ja, Doky, Điva
Điva i ja
Điva i ja
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Gerard:
Jared
S.O.A.D.
Ovo sto sad slijedi nisu moje rijeci, rijeci su to osobe s kojom sam provela divne i nezaboravne dane...
Velika pustolovina male 163
Jučer. Ja (nazovimo je 163 zbog mizerne visine subjekta) krenula se spremati za van. 163 dogovorila se s njezinom prijateljicom (nazovimo je 174 iako ja znam da ona laže!!! Aaaaah!!!) naći se na Pilama u 7 sati (da, da, dobro ste pročitali, u 7 navečer smo trebali izići van jer je naime trebalo počet nešto u klubu oko 8). 163 trebala se ukrcati na autobus u 18:40. 163 je obukla nešto što nekad obuče (dakle, amo reć provjereno) i spremila se izići kad je uvidjela da-oh, ne, zaboravila je nanijeti maskaru i crnu olovku a pritom joj je i kosa očajno izgledala.
Sati- 18:37
Zatim je 163 počela raditi već spomenuto da bi za otprilike jednu minutu dobila poziv upućen od 174 da ni 174 neće stići na autobus te da se nađeu na Pilama u 7 ipo, na što je 163 voljko pristala. Zatim je naša protagonistica 163 uputila sama sebi jedan pogled u ogledalo. Odjednom joj se nije svidjela kombinacij koju je maloprije odjenula već je posegnula za nečim ''šarenijim, što odražava njezin veselo-skakutav karakter''. Zatim je 163, u potrazi za nečim takvim izvukla više od 60 % odjeće iz svog ormara s namjerom isprobavanja milijun različitih šarenih kombinacija, što joj, naravno, nije pošlo za rukom jer je imala premalo vremena.
Sati- 18:49
Kad je odjenula nekoliko različitih kombinacija (koliko njih je u ovom vremenskom periodu bilo moguće), odlučila se za jednu može-proć kombinaciju, no, ''što učiniti sa kosom?'' zapitala se 163.
Sati- 19:11
163 podigla je svoju kosu uz par veselih rašćupanih pramenaka koji su joj skakutali oko lica. Zatim je zatvorila svoju sobu, provjerila da li je sve u redu, obukla svoj kaput i krenula na zimu.
Sati- 19:16
163 je došla na stanicu da bi 163 zatim zgodno odlučila kako bi baš voljela prošetati (nema veze što će je 174 čekati, to uopće nije važno!) do Pila. Zatim se 163 uputila laganim korakom u kotulici s jednim parom tankih hula-hopki po zimi. Kad je još malo hodala, 163 je uvidjela fatalnu grešku- obukla je starke (iako na njih 3 para čarapa) i to-rasparane. Oh, oh, 163, baš znaš izabrati trenutak! 163 zatim je brzo došla do Doma zdravlja odakle je najprije namjeravala otići basom na Pile, no, u zadnji trenutak se predomislila i odlučila da bi bilo baš zgodno otići do Pila pješke, kad je već do davde došla.
Sati- 19:30
163 je poslala sms poruku 174 da će zakasnit i da ne zna kad će doć jer je znala da joj 174 ne može pružiti otpor- naime, jadna 174 nije imala para na mobitelu. I tako je 163 veselo skakutala i prolazila pokraj radoznalih pedofila, sa smješkom na licu, dok nije uvidjela da joj se brada smrzla (ne mislim na dlake kao bradu već na dio tijela-izbočinu malo ispod usta =D). 163 uskoro nije bila tako vesela jer joj je bilo sve hladnije i hladnije. Naime, uskoro joj je postalo jasno da će najvjerojatnije pokupiti nekakvu bolest od ove hladnoće. I, da još jednom napomenem, brada joj se smrzla. Prošla je kraj stare bolnice i došla na Pile da bi vidjela 174 kako sklupčano drhti na zimi poput kakve životinjice. Krasan prizor. Izgledala je tako...bespomoćno. Hih.
Sati- 19:40
Ne mogu vam opisati koliko je 174 bila sretna što je toliko čekala 163 po hladnoći, zaista jedno divno iskustvo! Naime, 174 je na Pilama bila već u 19:15. Dakle, 163 možda ipak nije trebala ići pješke... Zatim su 163 i 174 pošle do Kluba vidjeti što to podrazumijeva ''Misteriju petka 13.'' , kako su bili nazvali tu večer. Kad su došle na vrata s licima punim iščekivanja, 163 i 174 su uvidjele nekoliko ljudi koji, ni manje ni više nego-čiste. Da. To je, dakle, bila ta ''misterija''. Htjeli su navući narod da im pomogne u čišćenju.
Zatim su se 163 i 174, u nedostatku inspiracije i mjesta za izlaske uputile u Miragea. Tamo ih je dočekao divan prizor! Naime, 163 je dočekao divan prizor iako 174 nije bila oduševljena. (Silver će znati o čemu je riječ ;)). Zatim su 163 i 174 ugledale Kronološki Poredak s još par ljudi koje 163 i 174 otprije znaju. Posjele su se pokraj već spomenutih i to na način da je 163 imala prekrasan pogled na ljude koji su došli u Mirage. 163 bila je i više nego zadovoljna. No, Kronološki Poredak nije. Eh, o tome možete pročitati u njezinom zadnjem postu (malo reklame, platit će ona to meni...).
163 se prekrasno provela, ganuta neočekavanom reakcijom drage joj osobe. Nakon što su 163 i 174 došle natrag na Pile usput se smrzavajući baš kao ženski spolni organi, 163 vidjela je još jednu dragu joj osobu te joj je zbog tog ovaj dan bio potpun! 174 samo se ljubomorno ogledavala jer, naime, 174 nije srela nijednu dragu joj osobu (osim mene, oBVcourse =p)
Zatim je 163 došla doma i zaspala leđa o leđa Drage joj prijateljice. One su zatim pričale o večernjim događajima i pune sjete se prisjećale ovog petka 13.! Zaspale su uz zvuke ničega i uz svijetlo uličnih lampi...
I tko kaže da je petak 13. nesretan dan?!?!?!?!
----------------------------------------
Ja bi da je tu. Kraj mene. I da me drži za ruku dok spavam. I da mi priča. I da se gledamo. To bi bilo predivno.
----------------------------------------
11.11.2005., petak
"Even if you cannot hear my voice I'll be right beside you dear..."
Što još reći...? Uz ovakvu savršenu pjesmu (btw, thanks Lucy za puštanje prvi put ove pjesme ;) i Silveru za nezgodno slušanje u basu =P). Ovo je za osobu koju jaaaaaaako puno volim i znat će ona to kad dođe na moj blog =P Kad joj ja budem znala objasnit kako napravit connection 2 na kompu. Nda. =/
Inače, nema baš puno novosti. Koliko ja znam.
18.10.2005., utorak
"She sits on her ass, he works his hands to the bone..."
Joj, što volim Offspring!
np: Why don't you get a job - The Offspring
Dakle.
Pričah s u prošlom postu spomenutom osobom. U biti, ta mi je prilika došla brzo i iznenada tako da nisam baš sve rekla što sam htjela ali dosta toga jesam. Pošle smo na tvrđavu presavršenu i na vrhu je puhao vjetar i ja sam plakala ko manijak i ona me gledala i pričale smo i puno smo pričale i stvarno mi je bilo divno. I onda smo se opet vidjele jučer i sve je sad super (samo da ne ureknem, fuck...). I masu smo se zbližile ko frendice i to mi jako puno znači. Nadam se da i ona ima isto mišljenje. Kenjkavo. =)
5.11. idem u Split =D s razredom =D i s razrednikom =D najbolji čovjek na svijetu. Al doslovno. I ide i Antonela! =D Bilo je to ovako:
Ja: Idem u Split.
Antonela: Zašto?
Ja: Ma s razredom. Ide naš razrednik. On je zadnji put napio dva učenika da zaspu. Čovjek je genije.
Antonela: Uuuu, i ja bi!
Ja: Pa ajde.
Antonela: Dobro. Oću.
I onda sam ja danas pitala razrednika i reko je da može (obvcourse) i ona je potvrdila da oće ić. =D biti će zabavno. Bar s obzirom da ona ide =D
16.10.2005., nedjelja
"But who's left to stop the bleeding..."
Čudno je to... Do koje mjere možemo voliti neke ljude. Ne mislim sad na ljubav dečko-cura (ili šta ja znam cura-cura, dečko-dečko, da ne ispadne sad da ja imam neakve predrasude) nego na prijateljstvo i općenito ljubav prema nekome. Pa nije ljubav samo u vezi. Baš sam na kavi s Lucy pričala baš o tome koje ljude volimo i što točno osjećamo prema njima. I shvatila sam da je moja ljubav prema jednoj određenoj osobi toliko neodređena koliko i savršena. Ne, ne mislim ni na jednu ONAKVU ljubav na kakvu bi prvo pomislili. Ne, ovo je drukčije.
Ja tu osobu jednostavno OBOŽAVAM. Ne znam kako bih drukčije izrazila taj feeling. Možda zvuči kenjkavo ali stvarno imam jaki poriv za pisanjem ovakvog posta. Za nju.
Rekla sam sama sebi da ću je zvat na razgovor. Same. Ne u kafiću, previše je bučno i jednostavno je SIGURNO da će netko doći u taj kafić i uvaliti nam se čime bi razgovor bio gotov. Do daljnjeg.
Jednostavno želim ljudima dati do znanja koliko mi je stalo do njih.
Želim joj reći kako mi je kad ne mogu spavat i počnem čitat njene pjesme i sjetim se groznih stvari i onda revem ko bolesnik u 3 sata u noći. Moram to izbaciti iz sebe.
I uradila je nešto grozno, grozno sama sebi da i o tome moram s njom pričati. O, Bože. Kako se čovjek može uništiti. A kad se uništava osoba do koje vam je toliko stalo i koju toliko volite, nije vam svejedno, zar ne? Meni barem nije. I neću joj dopustiti da to dalje radi. Iako to nije na meni. Mora sama shvatiti. A to je poprilično teško. Ne, nije ona glupa, baš naprotiv, inteligentna je. Ali neke stvari ne želi shvatiti. Ili se jednostavno pretvara da ne shvaća.
Cijelo ljeto smo se intenzivno družile. A onda je počela škola. Vidjele smo se prošli četvrtak. Od zadnjeg nalaska do tog četvrtka prošlo je mjesec dana. Ravno. Pričale smo malo i onda zašutale. Sjedile ispod onog mog najdražeg drva na svijetu, na Pilama, na zidiću i šutale. Jer, došli su ljudi. Pričali su puno i sjeli kraj nas i mi ih poznamo. I onda sam ja skužila da, pa makar nama izgledalo dosadno više ako smo same vanka (a cijelo ljeto smo skoro same izlazile), to i jest najbolje. Možemo pričat masu, koliko god nas volja i o čemu god i super nam je. I ne treba nam netko da nas zabavlja jer ako baš hoćemo neki provod, skupit ćemo balicu pa poć. Ali nekad je ipak najbolje biti sam s osobom koju obožavaš, ispovjedit joj se bez da ti itko pjan dolazi srat nešto o tome kako je baš kišno vrijeme i kako mu ćaća ide na koču svaki drugi dan. Divno je to. Samo se gledati i malo pričati i malo šutati i malo se smijati. Bez pritiska. Samo vi.
Stvarno se nadam da ova osoba o kojoj sam pričala neće doći na moj blog i pročitati ovo jer bih joj radije sve uživo ispričala nego ponavljala ono što je pročitala.
Ljubav...je divna stvar.
12.10.2005., srijeda
Poslije kad smo se ukrcali u 4.cu lijepo da idemo doma, došli do Doma zdravlja kad- o što ja to vidim? Antonela preko puta. S onim jednim kretenom koji joj je uvijek prišije. I mašem ja, ona meni da izađem iz basa. I uspjela ja izić i kad sam je vidila-HAHAHHAHAH umalo nisam umrla od smijeha. Al doslovno. Neakve uske rebe i uska majica i jaketica. I crna olovka. Ahhahahah nije to moja Antonela. O, ne, nije. =) Morali ste to vidit. A morali bi ustvari vidit i kako inače izgleda. Ona faca ko, je li =) ko mali muški (ubit će me sad) hehehehe čak joj svaki put kad sam bila s njom u butizi ili na trafici kažu nešto u muškom rodu =P neka joj. Kad tako i oće. =))
08.12.2005., četvrtak
...i svijet je opet mlad...
p.s. ovo je Nellina i moja song =D vi je ne možete imati. NE. ne možete. =p