13.02.2022., nedjelja


How can anybody know how they got to be this way.

Stvari koje sam do sada saznao o sebi na sesijama psihoterapije:

Otac je bio previše grub prema meni. Nije me tukao, mada jest udario jednom u dupe nogom, ako se to računa, ne znam računa li se, da mi je netko rekao ranije da se ne računa, ne bih znao da me udario. U dupe, nogom. Nisam siguran jesu li detalji i okolnosti važni. Znao sam uvijek da je njegova neprisutnost u odgoju mi ostavilo koji trag, najviše u nemogućnosti istraživanja mogućnosti izražavanja muškosti, i što god spada u taj paket. Nisam se tukao, nisam se postavljao, nisam se zastupao. Majka je nježna žena, učila me sve kroz razgovor, nije me učila udariti natrag. Žao mi je da netko nije. Žao mi je što se nisam tukao više. What can you know about yourself if you’ve never been in a fight. Zanimljivo je, dakle, pritom, da me grubost oca nije pretvorila u grublju osobu. Ili logično. Slijedom svega, ne slijedim ništa.

Obsesivno kompulzivan poremećaj javlja se ovisno o raspoloženju, raspoloženje se mijenja ovisno o suptilnostima kojima ne komandiram. Nitko ne zna zašto su onakvi su kakvi jesu. Možda jedan dan saznam nešto, ali možda, ili vjerojatno, si neću vjerovati na riječ.

Nisam ljut, nisam bijesan, ne znam izražavati ljutnju ili bijes jer ih ne osjećam. U nedostatku tih bazičnih emocija nastaje vakum, vakum se puni polaritetnim emocijama, polaritetna emocija ljutnji je strah, strah puni vakum, strah puni prazninu, strah komandira jer nema ljutnje da me brani. Poetski rečeno. Psihološki znanstveno je u žargonu kojeg ne pretendiram da razumijem. Trebam se ljutiti više, dopustiti si to. What can you know about yourself if you’ve never been in a fight. Ljutna mi smrdi na malograđanštinu i oholost, bojim se kako ću si izgledati uhvaćen, samog sebe, kako si dopuštam biti ona galama prolaznika kojima sam malograđanska seljačina koja se svađa Svađa nije ljutnja, dopusti si ljutnju. Imam puno pitanja. I don’t know how to do this - I’m so sorry for everything.

Osjećam tjelesnu tjeskobu u društvu, manifestiranu tko zna čime, nitko ne zna, ja još ne znam, psihoterapeutkinja još ne zna, tko će ga znat, ja sigurno ne. Fizička mučnina. Od društva. Pazi - nekog, nekad. Nekad ne. O čemu to ovisi? Suptilnosti mozga koji radi svoje stvari bez da me se pita, znaš da me ništa ne pita. What can you know about yourself if you’ve never been in a fight.

Nitko ne može znati zašto su ovakvi kakvi jesu. Zabranjeno je. Kao svemirska putovanja, ili ljubav.

Ovo su stvari koje sam do sada saznao o sei na sesijama psihoterapije.





- 12:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #
  • Osvijestio si jako puno toga. Bravo! Pozdrav! (luki2 13.02.2022. 13:02)
  • izabrana fotka govori više no tvoje riječi (Donabellina 13.02.2022. 15:50)
  • čuvaj se, bravo :)) (Galaksija 13.02.2022. 18:46)
  • I ja imam u mom sklopu mali adapter, koji svaku ljutnju pretvara momentalno u tugu. Pritom krenem najprije sažalijevat sebe, pa završim sa žaljenjem onog tko me primarno razljutio. Bahato i superiorno, kao da sam Bog.
    Ljutnja je prava stvar, govorim sebi, budi ljuta a da ti se ne uzlupa srce i ne oznoji čelo, budi ljuta bez mržnje i bez drugih prizemnih, rušilačkih osjećaja, budi jednostavno bijesna i izrazi to.
    Učim. Ne zanima me puno zašto to ne znam ( učili su me da se uvijek ponašam ko dama), predugo bi trajalo to učenje, pa biram svakodnevne situacije tjeranja u kurac zločestih i samoživih spodoba na koje naiđem. (Sarah 13.02.2022. 19:35)
  • Napisala sam ti jedan kilometarski komentar, pa ga obrisala, preveć je bio kao da znam sve.

    Rekla bih samo ovo.

    Sve ti znaš, što te povrijedilo, koliko je ili nije tvoj otac svojim odsustvom obezvrijedio tebe kao osobu u vlastitim očima. Ne treba ti psihoterapeut da to 'iskapa' iz tebe, iako je lijepo imati nekoga za razgovor.
    Kad konačno sam sebi priznaš da vrijediš , baš kao i svaki drugi čovjek, samim svojim postojanjem, odmah će od tebe otpasti svi strahovi, anksiozni napadi, sve.
    Nemoj se baviti simptomima kao da njih rješavaš, prigrli ih, to da, ali oni nisu bitni zapravo; ključ je u tome da i dalje vjeruješ ocu da nisi vrijedan pažnje, da tvoje misli i doživljaji ne vrijede, a VRIJEDE ITEKAKO. Za tebe, oni su najvažnije tvoje blago. Vjeruj sebi.
    Odbaci svjesno vlastitom voljom vjerovanja koja je ponašanje tvog oca usadilo u tebe. (Lilianke 14.02.2022. 15:41)
  • muški što piše o terapiji! najsss pratim! (NetkoOdVas 14.02.2022. 15:58)
  • čekam da nešto novo napišeš---zanima me koja je to terapeutica tamo kod Martićeve....barem reci koja ulica :) (NetkoOdVas 10.05.2022. 16:09)
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraže blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica