|
Krenuli smo na planinu oko pola jedanaest. Nije naprikladnije vrijeme za krenuti na planinu, znam, ali nekako sam bio lijen krenuti na vrijeme. Imali smo neku svađu koja mi nije pretjerano jasna jučer, ima neke blage obrise nedorečenosti, kakva i je, i imam strahopoštovanje prema nedorečenim stvarima, jer te možda baš neizrečene stvari iznenade na kraju. No sa sjenom tih nekih pizdarija iza sebe, nakon jutarnjeg seksa koji je bio sasvim neočekivan, krenemo, autom, prema tamo negdje. I kad je prva proljetna kiša, onakva hladna brza, debelih kapljica, pala oko nas sa fantastičnim ozračjem sudbonosnih signala, vozikali smo se u tišini po gradu dok nisam došao natrag ovdje, gdje pišem za krevetom na tastaturi koja me čekala od kad sam izašao samo pola sata ranije. Ona je u dnevnom boravku. Nismo si rekli ni riječ od kad smo se vratili. Nemam ništa drugo za reći ovdje pa ću stati.  |
| < | ožujak, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
