|
Sretan sam. Trebam sjedit malo i gledat u tu rečenicu. Dobro je što pisanje postoji. Nisam siguran da bi mogao materijalizirati te riječi pred licem si, kao postIT papirić na zraku kao podsjetnik. Duboko udahnem. Zasvira pjesma iz zvučnika. I obavije me sreća. Sretan sam. Teško mi je razaznati što mi je veće veselje, to što sam sretan ili to što sam prepoznao da sam sretan. Jedno od to dvoje. Sjedim na krevetu u sobi u kojoj živim dvadeset i šest godina, minus plus ferja i putovanja. Vani je sunce, i neki klinci sjede na klupici moje mladosti. Sviraju dva luda gej islanđanina. Krenuo sam, zapravo, po tunu, kako bi je doručkovao. Ljubio sam se jučer, što, znam, bi moglo biti pročitano kao jedini izvor tog neobjašnjivog veselja, ali nije. Nadam se da nije. Ne želim da mi to bude jedini put ka veselju. No, ljubio sam se jučer – i plesao, što rijetko radim u gradu mi. Sada, kako sam se držao pravila od tri pive i niti jedna više, nisam mamuran, samo gladan. Staviti ću ovaj post ovdje kao podsjetnik. Ne smijem zaboraviti na njega. Više je tu za mene nego za vas. Takk. |
| < | lipanj, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
