|
Što kažeš, ha? Ja i ti, sami na putu prema stvarima koje imaju smisla samo nama? I što kažeš na ono što smo rekli da ćemo napraviti kada smo govorili te stvari? I što misliš o praznim stranicama nekih praznih teka i kalendara u kojima piše samo ono čega se bojimo? Imaš li dojam da sve to vodi kraju? I ako vodi, gdje je to točno? I imnaš li odgovore na pitanja koje sam pitao tamo negdje, prije u danima kada su pitanja bila lakše pitana? I eto, ako misliš da sam se izgubio, imaš pravo. Ni ja ne znam o čemu pričam. Dragi dragi, znaom o čemu pričaš, evo, i ja mislim o istom stvarima. Ponekad se danima okrećem u krevetu noćima, vrtim i mrsim plahtu. Ima dana kada se pitam što jutro nosi kada znam što nosi a što nosi kada ne znam. Zbunjujuće je sve to. Možda je to odgovor na tvoja pitanja – juto. Evo, ovo jutro sam tvoja, kao i svako drugo. Tvoja na način da me imaš, i možeš imati, kada i koliko god želiš. Kao i uvijek. Volim te. Mrsice moja svakidašnja, znaj da te čujem i vidim svakim korakom kojeg poduzmem. Ti si sve što me vodi tim koracima, a nekoraci sami na mjesta gdje me ti koraci vode. Bez tebe sam kao izgubljena karta koju gledam i pravim kada sam izgubljen. Želim da znaš da patetika nema sa tim nikakve veze, tu smo samo ti i ja patetični. Zaljubljeno patetični. Patentirani. Unikati. Izvrsni u svijetlu dana i noći kada zvijezde siju kao orasi dune. Sve što je ostalo, ostalo je dobro, i sve što nije nije ostalo uopće. Dragi prekrasni, gdje li samo nađeš riječi koje su ključ mojeg zaključanog srca koje stoju izolirano i zaključano bez povoda i navoda? Kako li samo znaš koje riječi moraš koristiti? A ja? Tko sam ja da se pitam odkud ti te riječi? Tko sam ja da ih dovodim u upit? Želim sve što imaš, želim sve što znaš. Želim biti ti, pa da se mogu voljeti više. Nisam dosljednja smislu kojemu smisao nema smisla. Maglo moja, prilazim kraj tebe umjesto kroz tebe, jer sam upravo ja taj koji dostojan nije. Evo, nudim ti srce kao što samo pladanj može. Budi moja i božja, božja i moja i božja i božja i moja. Želim da se smješiš samnom kao u danima kada smo se smijali svima poput nas. Želim da sviraš kao što note gitare sviraju kada ih žica opomene. Idemo dalje ja i ti pa gdje god to bilo. Što kažeš, ha? Kažem da, dragi, kažem budi svoj i budi moj i kažem evo me. Tu sam- Okreni se. Volim te. Volim te.  |
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
