
|
Pretpostavljam, a to je samo pretpostavka, da neću biti sretniji nego u trenutku kada ću uči u taj studio taj dan, osim možda u trenutku kada iz njega budem izlazio sa cd-om u ruci. Ta pretpostavka se na veliko bazira na par stvari, jedna od koje je ta da ovo več čekam neko vrijeme. Druga je to da je snimanje albuma užasno teška i predivno zabavna stvar, u kojoj ću debatirati sa trutom i kreativcem koji ponekad jesam u nadi da ću zadavit truta i dati kreativcu da me preuzme kao nekakav mikser slike na nekakvoj tekmi na kojoj je sve uvijek 5:0 i kada se mikser tolko uzbudi da počne histerično mjenjat kamere. Ova usporedba je katastrofalna no ništa zato, ideja je jasna. Jasna kao djevojka koja je jasna, a pritom se zove Jasna.Vodeći, međutim, razlog moje sreće je taj da ću sa tim gotovim proizvodom lacirati u ozon mogučnosti bend i što bi sa njime moglo biti, a nadamo se svi, to smo dakle je i moj bend, da će biti samo dobro. Tako dakle, u ponedeljak, srijedu i utorak sljedeči tjedan imam probe, a već u četvrtak i petak počinje snimati. Nitko sretniji od mene. Nitko. Nitko je jedna vrlo sretna osoba koja je jedina sretnija od mene. Nitko osim nje nije sretniji od mene. Što sljijedi? Heh, sljijedi... Ono što sljedi je pisanje tekstova i definiranje nota i vježbanje glasova i kolektivno diranje sa bendom koji čuva svoje homoseksualne sklonosti samo za ovakve događaje. Ovo su dani kreativnosti, maštovitosti, želja i truda, i na kraju Krajeva, a Krajevi su dani snimanja, to je ono zašto smo zapravo u bendu na prvom mjestu. Tu smo da živimo! Toliko sam svoj danas da bi se trebao fotografirati, tako da bi se mogao sjetiti u danima kada nisam svoj, kako točno izgledam i kako moje lice izgleda. ![]() |