
Ova stvar predamnom su vrata. Napravljena su od drva ili večinom od tvari kkroz koju se ne može lako probiti glavom. Namjenjena je da bi drsko zabranila ulaz iz jedne sobe u drugu. Najbezobrazniji izum kojeg je čovjek, tražeći savršenstvo, stvorio za sve nas u nadi da će nam ponuditi privatnost, izoiranost ili zatočenost. Nitko nikada ne kaže vratima ništa a ni vrata nikad ništa ne kažu natrag. Ona su kompletno savršena u svojem zadatku. Ona me brane da ušem u financijsku sobu, sobu gdje se rade financije, i ostavim svoje pismo, sačinjeno od papira – također drveta, na stol. Na stolu, od drveta, bi pismo stajalo kad bi li gan netko uzeo i pročitao što sam u njemu napisao, nakon čega bi se pokupila slušalica i par tipkiju bi bilo stišćeno i čulo bi se puno zvukova koji samo tehničarima imaju smisla te bi riječi bile razmjenjene, nakon čega bi sve otišlo natrag po rasporedu barem što se financija tiće. Kada bi to napravio, (ostavio pismo na stolu), otišao bi doma. Više ne bi znao što raditi i vratio bi se natrag i poderao pismo prije nego što ga netko u financijama vidi. Ljude u financijama nije briga svejedno.![]() |

|
Dok sam izlazio iz tramvaja i pogledao natrag, pomislio sam da je ona razlog zašto se svijet još uvijek okreće. Spustio sam pogled i nastavio hodati, ali ne prije nego što sam joj se nasmješio, i ne prije nego što sam je poželio zagrliti, i ne prije nego što sam se zamrzio što sam izašao van iz te četrnajstice tog petka, tog petka trinaestog. Naše vrijeme zajedno, ako bi ga ljudi dodjenuli tog imena, bilo je najdivniji odnos koji sam ikad imao sa nekim. Ali to nije bitno. Bitno je da ostaneš tu, jer si lijepa, jer si dobra, jer si osoba, jer nema nikoga poput tebe, jer paziš na ljude, jer si dobra prema ljudima, jer si me nazvala mladim gosponom, i zato, draga djevojko, jer si razlog zašto se svijet okreće. Znam to, jer kad te nebi bilo, on se nebi više okretao. Nebi imao za koga. |