Kiša je padala podosta u zadnje vrijeme, ono, intenzivno. Komarac mi se ušuljao u sobu danas, i nije mi dao da spavam. Zujao je ko mladi majmun dok se nisam digao i ubio ga, i onda je zujao ponovno. Kiše su komarčevi najbolji prijatelji, što je čudno jer kada zamislim da kapljica vode padne na komarca vizualiziram ga gamo se topi i umire, što je simbolićno jer se u vodi i rađa – dobro u vodi mu je ličinka ili što god. Danas je vani sunce, a ja sam doma. Nakon dizanja kondicije penjajući se po filmskom festivalu, par dana već sjedim i čekam da vratim bilokakvu škembu koju sam možda izgubio tegleći 500 kila na krmtiji.Nema razloga za mene da izlazim van u divljinu urbane zajednice balkanaca. I get enough exercise just pushing my luck. Postoji vani negdje društvo za koje sam stvoren da izlazim vani sa, ali nisam ih još upoznao i smatram da mogu ignorirati činjenicu da ih ostajući doma nikad neću naći. Igram se. Imam 19 godina i igram se. Da su mi akšen meni još uvijek u komadu, igrao bi se sa njima. Pijem pivu, ljubim, igram se, ljenčarim. Htio bi da mi netko da zadatak da sjednem u auto i vozim se do Dubrovnika, gdje bi poljubio plavušu. Tada i obavio sve što tamo imam za obavit i vratio se natrag. Ovo je kaos. Nema rizika. Netko je nekad rekao da su rizici tu da se izlažemo njima. Ja ne shvaćam zašto. Za mene je rizik igra koju igram sa društvom kada smo pijani. Možda je ovo samo ljeni period, prije nego što nastavim pripremati za prijemni. A to bi morqao svaki čas. Čekam trenutak kada skupim jaja i otvorim knjigu.
|
