18.02.2005., petak


nevermind
Ovaj grad. Samoća u njemu. Nekoć sam mislio da sve ima smisla, i ta misao me vodila kroz sve. Misliš da znaš svoje mjesto u sistemu i da dovodiš grad u savršenu ravnotežu. Ti, sa svojim dredovima, cool tenisicama, hipi slash grunge stilom, sa svojim forama, sa svojim stavom, sa svojim principima, cigarete i cuga, gluma sreće. Pronađeš se u mulju i blatu među svima ostalima i lažeš si, urlaš si, sakrivaš se, to nisi ti! Igranje skrviaća sa svojim prijateljima koji se igraju sa tobom. Je, ajmo se napit i biti sretni. Svi oni koji se pomire sa tim su depresivni i cinični ljudi, svi koji se ne pomire su zatucane propagande.
O da, istina boli...

Zamislite kada su vam novi prijatelji sponzoruše a stari gore navedeno? Jebote, slava je dvosjekli mač... Ko ih jebe? Ma ziher. Pošalješ ih u kurac i ispadneš sam i usamljen, a strah te toga.


Sjedimo ja i... on, na kavi, prikelji se totalna uš za nas i on pametan sjedne za njen stol i eto mene za njim. To što je ona israla toliko gluposti i to što se na kraju keljila nadu budućih dogovora nije bilo dosta, o ne! Dopisujem se sa kvazi frendicom neki dan, a ona obrambeni gard da je neću zbarit, da ne želi biti frendica osim ako ju ja prvi ne zovem, da me ona neće zvat pošto je ona kewl a ja kreten. Ili frend koji je išao na koncert al mu je bed mene zvat da nebi ja mislio bla bla...

Uf... I mali milion kretena na zagrebačkim ulicama...

Pola ovoga vam nije jasno, i to je dobro jer sam siguran.



Tako bi htjeo upoznati dobre, simpatićne, SVOJE ljude u ovom gradu. Što više izlazim vidim toliko zanimljivih osoba ali su stariji i u svojim grupama, koje ja ne mogu upoznati.

Bio sam na Šo!Mazzgoonu u ksetu za valentinovo. Tamo je bilo takvih ljudi, damn me and my insecurity. Inać, koncert je bio zakon i baš ste fakin' glupi kaj niste bili :-p

- 11:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>