|
Danas nemam što za reć. Imao sam ljepi petak, umjerenu subotu i ok nedelju, i sad na kraju dana glupost. Tako da se sve uravnotežilo i nemam kaj reć. Nisam na ni lošoj ni na dobroj strani. Neutralan sam. I kao neutralan teško je pisati o ićemu osim činjenicama. Ovo navedeno su činjenice. Imao sam predivnu noć u petak. Fer. Ona. Vještice. Danas sam napravio dobru stvar sa gitaristom. Jućer sam upoznao dvije vrlo zanimljive osobe. Danas sam se posvađao sa jednom osobom zbog pitaj boga kojeg razloga. Svirao sam. Ej ljudi, ovo je poruka za proširiti. Ne znam koja je poruka. Jedva čekam da se zaljubim. Fali mi taj osjećaj |
«Gle, mi smo prijatelji već neko vrijeme jelda?» On je pita.Njoj sve to već zvući sumnjivo. Ona je to sve već čula prije. «Da...» Ona kaže, pomalo upitno. «I super nam je skupa i, ljepo se provodimo...» Ona već paničari. Zna kamo ovo vodi. «Da...» «I glupo mi je, užasno glupo...» On joj kaže, još uvijek hodajući uz nju po gornjem gradu. On je nervozan. Negdje dolje netko je razbio čašu. Ona zna što mu je glupo. «Što ti je glupo?» Pita ona. «Gle...» Kaže on, i stane pred nju. Ok, misli ona. Evo onog dugačkog monologa kako me obožava i kako bi sve bilo super da smo zajedno. Jebote. Što ti muški ne shvaćaju?! Prijateljstvo! Ajme pa da ga želim kao nešto više onda bi nešto već bilo. Zašto oni moraju sve to zajebat? Ima pravo, evo rekao je to i sam, super nam je zajedno! Kaj mora to uništit sa svojim izjavama ljubavi?! Kako mi je glupo ovako gubit prijatalje. Svaki put e! Raći ću mu da sam lezba. Sve ovo u njezinoj glavi prođe kao jednostavan «a joj...» ili «joj ne...» ili jednostavno «E u kurac.» «Ne želim riskirat» nastavlja on, «nešto predivno, nešto savršeno, nešto što bi moglo biti baš...» Stoji i lamaće rukama u potražnji za još rijeći tipa predivno i savršeno. Ne uspjeva mu. «Savršeno!» Kaže on, gleda za reakciju. Nema je. On nastavlja. «I ako sad ništa ne probam i ako samo šutim, sve to zbog mojeg straha postaje rizik a ja te ne želim riskirati, ni izgubiti, nego te želim...» On staje. Želio bi se zahvalit akademiji. Njoj sve to zvući apsurdno. On se ne zna izražavati. Joj, samo da ne kaže. Samo da ne kaže. «Voljeti...» Kaže on. «Volim i ja tebe, kao prijatelja.» «Ne želim uništiti naše prijateljstvo.» «Ja sam lezba.» Kaže ona sve to, ali zapravo samo šuti i razmišlja kad će doć doma i otuširat se. «Volim te.» On kaže. Nešto u tom zadnjem je pogodi. Možda stvarno ima nešto među nama. Ali onda se sjeti izlazaka, obaveza, njegovih navika, onog drugod, njegovog izgleda i tome da je najvjerojatnije perverzan gad, i ta misao nestane. Ali možda... Što ako nije takav. Što ako... Joj mrzim ga koliko mi pritiska stavlja na glavu. On stoji i misli. Pa kaže. «Kiss now, ask questions later» Tihim zavodnićkim glasom. Oni se poljube. Sve što sljedi je sutra. Danas uživaj, kaže pimpek njemu. Danas joj pokaži kako dobar možeš biti i sto puta reci da je voliš, kaže mu srce. Daj šuti kvavi. Odjebi mali. |
Ponekad je ono što je najmanje istina ono što nas na kraju primi u svoj topli zagrljaj. Pomislimo da je to jedini naćin i jedini izlaz iz svega što mislimo da su nam problemi ili dileme, ili jednostavno loših dana. Ali ono što mi stvorimo u svojoj glavi kao jedni naćin doista postaje jedini, jer ne uzimamo u obzir sve ostalo što nam se nudi.Ja se recimo, želim zaljubiti. Ljubav je ono što jednoistavno fali u meni, ne u meni kao osobi već u mojem životu. Onaj jedinstveni osjećaj koji ti govori da te netko razumije i da postoji ta osoba kojoj daješ svoje srce na pladnju za gore ili lošije. Ona jedna osoba za koju ti dah koji dišeš ujutro nije isti, ona osoba koja ti na kraju dana daje razlog za sljedeći, i njene ruke... Sječam se jednom davno, prije par godina, kako je sve to transparentno izgledalo. I kako sam bio ljut na svoje prijatelje koji su našli djevojke i prestali se družiti sa svima ostalima. I kako sam, najvjerojatnije usamljen, tražio razlog za sve to, i zašto osjećamo što osjećamo. Dok sam bio mali, pitao sam mamu zašto svi toliko pričaju o tom seksu, i zašto je to toliki gušt. Ona je rekla da jednostavno je. Možda je to jebolji odgovor na pitanja. Možda sa vremenom dođe novi. Doći će naš dan, pomislim si. Doći će naš dan. A tad, sva pitanja neće biti važna jer ću ogovor za sve držati za ruku. Svjestan sam da prićam ko netko tko u životu nije bio u vezi, ali to je napola istina, pošto se 3 mjeseca ne stavlja u kategoriju poštene veze. Svaka moja veza trajala je 3 mjeseca. Čak i kad je bila savršena, morao sam odputovati. I onda sve što je ostalo su brijačine, koje su zbilja glupe. Ne u trenu barenja doduše... I ono što je nagore, gledam te svoje bivše, jednu specifićno, kao totalni zajeb sa moje strane, jer sam ja na kraju zajebo. Ućimo od svojih pogrešaka, mi razumni, ali mi zaljubljeni? Srce ne ući. Srce, majku mu jebem, se samo lomi. Ali kao što kaže Robbie Williams, «god gave man a brain and a penis but only enough blood to use one at a time». Tako da dok ne razmišljam sa srcem, eto netko dolje se javlja jer, eto, mu je došlo da ima vagina u okolici. «Što bi mi radio» pitala je. Ja, ja sam samo šutio i smješkao se. Moj pimpek je imao monolog za sebe: «Što bi ti radio?! ŠTO BI TI RADIO?! Ej šefe, ako ovo ne shvaćaš kao dovoljan razlog da odvedeš u haustor i daš mi zraka, e onda ne znam što ću s tobom. I'll pack up my balls and leave! Vidi je! Prekrasna je! Pogle joj tjelo! Pogle joj okice! Pogle tam haustor! Računaj! Tolko se hvališ sa tim tvojim mozgom onda ga koristi ak ćemu vrijedi! Daj, nisam vido pice već godinu dana! Da imam koljena pao bi na njih!» «Pa, što bi ti htjela da ti radim?!» Pitao sam ju. «To šefe! Bravo! Imaš ti mozga da ga jebeš! Sad samo vodi, kao tango, stari moj kao tango, a ti vodiš, samo pazi da je odvedeš negdje gdje je mrak i nešto mekano!» «Pa», navukla je zavodnički smješak, i na stavilia gledajući u moje zbunjene oći, «što bi mi htjeo raditi?» «Evo, gle, želi te jebat, vodi ju stari!» «Pa», taj 'pa' nije bio drukćiji od svoh do sad, «naprimjer...» počeo sam, ali onda, zbog neuspješno krivo procjenjene kalkulacije protoka krvi u mozgu (koja je došla zbog nedostatka krvi pošto je večina krvi okupirala međunožje), srce i emocije su proradile. And it all went down hill from that. Herc je reako «Ma daj čovjeće budi razuman, nemožeš to napraviti, ne tu i ne na takav naćin.» Pimpek se na to naljutio «Herc ne seri, svaki put mi zajebeš ševu, svaki put!» «I drago mi je zbog toga, ti bi jebo sve sa dve sise i vaginom!» «A ti nebi jebo! Što to govori o tebi, krvavi, što?» «Ja čekam onu pravu!» «Evo ti ove prave! Pogle je, ak to nije pravo, ne znam što je!» Ja nisam bio svjestan kako sam se našao sa njom nasred trga ali sam se tamo našao, jer upravo tada se krv popela do mog mozga i razmišljanje se pokrenulo. Naravno, nikakav seks nije bio u pitanju, već samo šala na moj račun, no pimpek nikad nije bio razuman, za njega je uvijek bilo sve do kraja, ni više ni manje. Zašto srce nije takvo? Sve do kraja, ni više na manje? |
Još jedan dan. Danas sam na svirci napravio, with my guitarist fkorz, dobru stvar. To je sve što mogu reć za danas. Ovaj dan je stvoren samo za tu pjesmu. Niš više nije vrijedno spomena. Sad ću sjesti ovdje i trošit vrijeme i ćekat da me nazove jedna osoba, i ako neće budem ja nju, jer nedelje su stvorene za te naše razgovore.Još uvijek sam pissed off na blog.hr. Ali nitko ne reagira. No fala vama na komentarima i nadam se da se nešto like that više neće desiti. |
Blog.hr i ekipu koja radi za Blog.hr može biti sram. Nakon već par incidenata koja su me potresla na temelju javnog iskazivanja tuđeg indentiteta na javnom portalu, odlućio sam dat do znanja da sam pogođen i nezadovoljan principima Blog.hra. Na neprofesionalan i nepristojan način su iskazali indentitete svojih korisnika makar je blog prvenstveno privatna stvar, i ovo samo pokazuje blog.hrovu ambicioznost i pohlepu za medijskom popularnošću i koliko se mi korisnici možemo osloniti na njih.Njihova jedina obrana je ta da su drugi korisnici (ptica trkacica, koja je isto toliko nepristojna) prvi javno iskazali te informacije na svojim blogovima i da je blog.hr samo dao do znanja što korisnici pišu, no ta isto pušta vodu Ne samo da su objavili ( mladi diplomat ) dio identiteta, već su javno iskazivali ono što je sam taj korisnik (mladi diplomat) izbrisao dakle pokušao zadržati od šire javnosti! Vrlo vrlo žalosno... Možda malo pretjerujem sa ovim ali to je moj prvi dojam i stoji dok se situacija ne smiri... I možda bi zapravo trebao kriviti pticu trkacicu. Ili možda nebi trebao kriviti nikoga. |
Helloween je prošao super, i močvara doista je ostavila dojam. Kakav dojam nije bitno, ali je svejedno bilo super. Jedva sam ušao doduše, ali muzika je bila savršena... pleaso sam na toxic, tko bi rekao, al sam se strgo i bilo mi je šareno pa me to nije ni tolko smetalo.Bio sam i u pirani. Još jedna kompletno neoćekivana suprotnost, ali ni tamo nije bilo dosadno, za razliku od Kreše, Egle, Filipa i Ozrena, koji su mi se dojmili stravićno... (neobićna grimasa popratno sa neobićnim urlikom grozote)... ijjjhhh.... Ali, naućio sam da pirana nije mjesto za klošare u duši, jerbo bambus košta 50 kuna... Sad jedva čekam petak, radi 90tih u močvari i forum parti u tvornici. Dani pre brzo prolaze. Pogotovo sada nakom daylight savings time kad smo sat unatrag...ili ispred...nije bitnom no poanta je da mi jutro ne predstavlja ništa osim par sati do mraka. Tako da danas pišem jer nemam kaj drugo jer mi je dosadno nakon mnogo vremena i osjećaj je jedinstven. Što se tiće ljubavnog života, vratih se na barenje, pošto mi je prošla avantura...prošla... ali dobro, nemožeš i ovce i...ovce... Ili možda mogu sobzirom da mi to najbolje ide. Ovo je tipični dnevnički post koji služi tek tolko da se podsjetim kako sam i kako stvari stoje, jer se sve mjenja brzo i nemam vremena registrirat sve to. ALI?!!?!?!?!!?!?!?!!??? Kupio sam color of magic, prvu discworld novelu od pratcheta, i strast listanja knjiga is reopended, i baš sam sretan. |
| < | studeni, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
