Volio bi vam reći da sam joj rekao i da smo zadovoljno hodali po Zagrabaćkim ulicama sa rukama jedan oko drugog i stajali svako malo da bi se poljubili. I pričali o svim tim neugodnim trenucima kroz koje smo prošli samo da bi se poljubli, i smijali se zajedno i poljubili se opet. I da sveki zagrljaj bude strastveniji od prvih, i da nas ništa nije prijećilo da se deremo na tramvaje i radimo slatke mali blesave stvarćice koje inače nebi radili. I da sam ju otpratio do vlaka i da smo se prije nego što je ušla u njega ljubili ispod prokletog zvućnika iz kojeg se neka isfrustrirana žena derala da dolazi njen vlak koji je u biti več došao i sad nas samo gnjavi da nam kvari trenutak, i da smo se držali a ruke dok vlak nije krenuo, i da sam jurio kao vjetar za vlakom i radio blesave face i da mi se ona smješila, i da sam se zabubao u zid pa pao na pod od smjeha, i da smo se vidjeli dan nakon toga da ponovimo sve ponovno.Volio bi vam reći da smo sada zajedno i da će naša veza trajati jako dugo, i da se nećemo rastati u suzama. Na neki ljepi naćin, život ide oko toga, i sada je ostala samo ideja o tome svemu, i to mi ako ne ništa daje snagu da se još trudim. |
| < | kolovoz, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
