Evo me tu, tu gdje jesam; na tulumu svoje prijateljice, bivse djevojke i jedne od najvećih podsjeta na zajeb kojeg sam ja u stanju napraviti. Tu su puno nepoznatih ljudi, nepoznatih do danas, i sada imam puno toga za reći o njima, ali neću jer cijenim privatnosti individue. Tu sam samo sa jednom poznatom osobom, osim sa slavljenicom, a ta je jos jedna od mojih bivsih djevojaka, koja me podsječa na puno toga, a ponajviše na koliko divna ona može biti. tu je i jedna osoba kojoj se ta moja bivša sviđa, i ne znam što mi je, ali HTJEO bi da njih dvoje sad nešto... Valjda zbog razloga da sebi potvrdim da mi se uopće ne sviđa, što je teško za uvjeriti. Tu je njezina prijateljica koja, nasuprot mojih uvjerenja, ne misli baš previše o meni (nasuprot mojih uvjerenja jer bivša tvrdi da to nije istina) i sve više i više osjećam dva razlićita svijeta ovdje. Moj prošli, mutan život, mutan zbog svih sitnica koje plešu predamnom, moj sadašnji život, koji pokazuje koliko neprevidljiv život upravo je. Skoro nikad nisam bio na tulumu bez želje da nekoga ljubim, ali sada jednostavno nemam taj osječaj. Sve će biti ok, govorim si, dok zvuci moje druge bivše i njenog pjevanja koji, ne baš lijep za ćuti, me ipak nasmješi...
|
