ponedjeljak, 06.08.2018.
Kako sam ruskoj prostitutki recitirao Jesenjina
Moj treci tjedan na poslu u dalekoj Rusiji protekao je bezvoljno. Polovicna produktivnost na radnom mjestu dokazala je da se nikad necu osloboditi hrvatskog gena u sebi. Na kraju krajeva, zasto i bih !?
Vikend. Ono malo slobodnog vremena normalan covjek pozeli potrositi na setnju po Moskvi, razgledavanje i isprobavanje hrane u raznim ex-sovjetskim restoranima.
Samo sto ja nisam posve normalan pa sam odlucio isprobati sto nude ruske kraljice noci.
Subota navecer. Tamnoplave traperice i karirana kosulja, profinjene cipele pola broja vece. Pokusaj da se na glavi napravi sto bolja frizura prosao je neuspjesno. Na glavi je sve manje dlaka, a i glava je sve veca.
Odlazim u rusku noc. Sparno je, tesko za disati. Imam osjecaj da mi nikad nije bilo ovako vruce.
U dzepu par tisuca rubalja, u usima slusalice. Slusa se Zdravko Colic.
Nakon nekoliko votki u manje poznatom kaficu, placam racun i idem prema ulici u kojoj mlade djevojke svoj kruh zaraduju na najposteniji moguci nacin.
Odabirem onu cije oci najvise sjaje. Al' stvarno, ima nesto u njihovim ocima. Sva iskrenost ovog svijeta nalazi se u ocima postene prostitutke. Nevjerojatan osjecaj.
Izjava mlade dame da se placa unaprijed podsjeti me na Poreznu upravu u Hrvatskoj. Krenuse mi suze na oci, sjetih se domovine.
Kao sto u svemu u zivotu "brljavim", i ovo sam nekako uspio "izbrljaviti". Uspjesno ili ne, koga je uopce briga. To je bitka koja nema pobjednika.
Cicija kakav jesam, ono malo vremena sto mi je ostalo odlucio sam iskoristiti za razgovor s njom. Rekla je da se zove Olga.
Solidno je znala engleski, a i ja znam ponesto ruskog. Kaze da je engleski jezik naucila tijekom radnog staza na zapadu. Ali, da ju je zapad razocarao i da to nije ono sto zeli od zivota.
Svaka ti cast, pomislih.
Rijec po rijec, minuta po minuta, na njeno pitanje o tome sto najvise volim u Rusiji, odgovorim joj da mi je drag Jesenjin.
"Stvarno? Daj neku njegovu izrecitiraj" - ushiceno mi uzvikne.
Par sekundi razmisljanja ne bi li se u ovoj sve praznijoj glavi pronasao poneki stih.
"Srce niste dali meni.
I niste znali da sred toga drača
ja bijah kao konj,
i sav u pjeni,
ošinut bičem smiona jahača."
Cudno me pogledala jer sam joj recitirao na rusko-engleskom.
Ipak, bila je sretna, vidio sam joj to u ocima. I ja sam bio sretan. Nekako ispunjen.
Kad je isteklo vrijeme, samo je uzviknula 'sljedeći'.
Pozdravio sam ju i otisao prema ulici.
Cinilo se da ulica ne vodi nigdje. Na srecu, sad vec ugodna ruska noc imala je neki cudan miris.
Miris prolaznosti zivota i neiskoristenog vremena.
Nazalost, sve moje osjecaje isprao je okus bugarskog kebaba. I jos jedna, putna votka.
Kad sam dosao u stan, slusao sam Olivera.
Legao u krevet, i zaspao.
Snom pravednika.
Oznake: putovanje, seks, rusija, prostitutke, emocije, Moskva
