Naslovnica
SADAŠNJOST Kronologija mog života u Njemačkoj Bokuni bodulskog života
ARHIVA PUTOVANJA Portugal Malta Nizozemska Strasbourg x 2

Dobrodošli! Ugodno se smjestite. Kokice spremne? Pazite da se ne zagrcnete od silnog smijeha. Not.

četvrtak, 29.12.2016. u 08:48

2016.

Moja 2016. godina nije počela 1.1. već upisivanjem kćerkice u jaslice i odrađivanjem prilagodbe. Nakon toga, sam život je ponovno počeo. Nakon skoro godinu ipo života u 4 zida, u zemlju čiji jezik ne poznam i s malim attention seeker-om, život je dobio dodatne dimenzije.

Upisala sam njemački i upoznala nove ljude zbog kojim sam svaki dan uživala ići u školu, ali i pisati blog, jer njihove priče su bile inspirativne, smiješne i tužne. 2 mjeseca smo se družili, nakon čega sam otišla nazad na otok i provela 3 ljetna mjeseca kupajući se i sunčajući i motivirajući se da ponovno uzmem knjigu u ruke.

Kćerkica me u kolovozu počastila s odlaskom na hitnu kad je razbila čelo i dobila 5 šavova, a ja instant PTSP.

Povratkom u Njemačku, opet su se stvari zakočile jer je trebala ponovno prilagodba na jaslice, a moj njemački je bivao sve dalji i dalji. Napokon, u listopadu upisala sam novi modul i upoznala nove ljude koji su mi bili svakodnevni podsjetnik koliko mi stari razred nedostaje.

Slabije sam pisala blog - nisam imala inspiracije. Još uvijek nemam. Ne znam niti zašto ovu mršavu kronologiju pišem.
Došao je kraj godine. Škola ima ferije. Jaslice imaju ferije. Opet sam doma s kćerkicom. I sad bi kao 2017. trebala biti nešto drugačija. Kako će biti drugačije kad smo mi isti?



Za sada imam samo jednu odluku: pisat ću dnevnik svaki dan (da, onaj na papiru, s kemijskom). Važno (mi) je pisati. I vjerujem da će mi to dati kreativnost da pišem blog češće. Želim više kreativnosti u svom životu i više fizičkog kretanja. I želim više "probat ću", a manje "ne mogu". I želim sebi ustrajnost i blagost. I smijeh. Želim puno puno puno smijeha. Onoga od kojeg te zabole ne samo obrazi i trbuh, nego i kičma. Oni zbog kojih gubiš dah i proizvodiš čudne zvukove.

U svakom danom želim biti svjesna za sve ono dobro što me okružuje i biti zahvalna za sve što imam i sve što mogu primiti u budućnosti.

I sva ova energija koja u meni postoji unatoč kroničnom umoru - želim da pretvori u nešto. U jedno malo sunce po mogućnosti. A sunce nikad ne sija samo za sebe.


Kommentar (7) - print - #

<< Arhiva >>