Moja 2016. godina nije počela 1.1. već upisivanjem kćerkice u jaslice i odrađivanjem prilagodbe. Nakon toga, sam život je ponovno počeo. Nakon skoro godinu ipo života u 4 zida, u zemlju čiji jezik ne poznam i s malim attention seeker-om, život je dobio dodatne dimenzije.
Upisala sam njemački i upoznala nove ljude zbog kojim sam svaki dan uživala ići u školu, ali i pisati blog, jer njihove priče su bile inspirativne, smiješne i tužne. 2 mjeseca smo se družili, nakon čega sam otišla nazad na otok i provela 3 ljetna mjeseca kupajući se i sunčajući i motivirajući se da ponovno uzmem knjigu u ruke.
Kćerkica me u kolovozu počastila s odlaskom na hitnu kad je razbila čelo i dobila 5 šavova, a ja instant PTSP.
Povratkom u Njemačku, opet su se stvari zakočile jer je trebala ponovno prilagodba na jaslice, a moj njemački je bivao sve dalji i dalji. Napokon, u listopadu upisala sam novi modul i upoznala nove ljude koji su mi bili svakodnevni podsjetnik koliko mi stari razred nedostaje.
Slabije sam pisala blog - nisam imala inspiracije. Još uvijek nemam. Ne znam niti zašto ovu mršavu kronologiju pišem.
Došao je kraj godine. Škola ima ferije. Jaslice imaju ferije. Opet sam doma s kćerkicom. I sad bi kao 2017. trebala biti nešto drugačija. Kako će biti drugačije kad smo mi isti?