Nema me...

30 lipanj 2004

malo sam pretrpan obavezama oko faxa pa danas dezertiram...

budite mi pozdravljeni

Ne dam pa ne dam...

28 lipanj 2004

28. jun 2004. god.
ona je stigla...
Kao prvo ne dam moju Angie... Nakon onog posta s Bekamom svi mi se popalili na Angie, a ona je samo i samo moja :)

Do sad ste već mogli skontati da subota i nedjelja kod mene u blogu obično prođu neoblogano... nemojte pomisliti da se u petak obločem i onda prespavam do ponedjeljka... naprotiv... previše skakućem uokrug pa ne stižem sjesti za komp da (k/plj)uckam...

Sinoć mi se javila jedna divna osoba koja je doputovala iz Srbije i biće tu neko vrijeme... taman dovoljno da se podsjetim šta mi nedostaje...

U subotu veče vučem se s frendom po gradu i odlazimo do fast food-a da se nešto glocne... kad tamo opšta redaljka... Ha'jd, nekako se ja ušlepam do tamo pošto sam redovna mušterija, i malo osmotrim situaciju... Nekoliko bića zaostalih u stadijumu amebe učoporili se oko grila i prežderavaju se...

U tom momentu radnik iz grila govori da se malo ubrzamo i kaže:
- "Ima li još neko za dva?"
Kontam se ja šta dva, kontam i u tom momentu ispalim:
- "Može li dva sendviča?"
I tu čovjek na brzinu objasni kako nema sendviča te da ima hamburgere... A boli me dupe jel burger ili sendvič, samo daj da se jede... I tu negdje u toku rješavanja mojih egzistencijalnh i gastronomskih potreba jedna od ameba koje su stajale u redu puče se smijati...
- "Ha ha ha ha... buraz jesi ispao glup... haaaa..."
Pogledam ga onako s očima punim saosjećanja i dodam:
- "Stojiš tu već 10 min i čekaš na hranu, ja dođem prije pola minute... ti i dalje stojiš i čekaš, a ja odoh sjesti i jesti... Šta reče ko je ono ispao glup?"

Tačno me zadivljuju ljudi koji nemaju svoj jebeni život i glupi su ko krastavac, a ovamo se prave pametni i postaju hronični bol u dupetu ovog jebenog društva...

Inače mislim da je mnoogo boolje ispasti glup nego iz tramvaja...

Zašto ne volim Beckhama?

25 lipanj 2004

25. jun 2004. god
Engleska ispušila...
Da li ste se ikad, drage moje dame zapitale zašto pola tipusa ne voli Beckhama?

Vjerovatno mislite zato što je juče omašio na Prvenstvu? Pa jeste i zato... ali mene nervira iz gomile drugih razloga...

  1. Vječito lickanje
    Poznato je meni da je k.O. da se tip sredi, skocka i svašta nešto, ali zar nije pretjerano non stop izigravanje nekog stiliste, a da nema gomilu ljudi koji mu to izmišljaju ne bi znao čarape s cipelama spariti.
  2. Pretjerivanje
    On je divno biće i ostale stvari, s tim da ne može 2 dana da prođe da ne napravi neko sranje d novine ne pišu o tome: varao ženu, slomio palac, ošišao dlaku na lijevom uhu... zaboga kojeg skota to zanima? Jes da nije samo on kriv zbog tog medijskog napumpavanja njegove "grandiozne" ličnosti ali što je previše - previše je... tačno ne znam kako bih spavao da ne znam da on nosa donje rublje svoje žene... fuj!
  3. Marketing bilboard
    Ukoliko imaš neki fucking image šmekera zar se zbog reklame isplati obrijat na ćelavo? Ok... da vidimo... lik izlazi na teren s majicom, kapicom, cvikama i pritom pije piće... šta vidite u tom momentu? Defintivno ne umornog sportistu već hodajući bilboard: skine kapu i reklamira ćelu i zarađuje kintu od Gillette-a, popije malo Coca-Cola-e i kaže: "Baš osvježava po ovom suncu... sreća što imam Gucci cvike pa mi štite oči..." i tak dalje...
  4. Licemjerni lažov
    Idemo po svijetu i kažemo: "Ja voliti moja žena, moja žena voliti mene!", a u stvarnosti to ide ovako: "Ja je*ati Južna tribina, tribina naviati za mene!"... mislim koga lažemo lik je pofukao gomilu žena (svaka čast), a ovamo je zajebao i Severinu po čestitosti i vijernosti...
  5. Neprikosnovena konkurencija
    I na samom kraju najbitniji faktor... gad jedan odvratni mi je maznuo Viktoriju, ali nema veze... zadovoljiću se i s Angelinom...

You werent there...

24 lipanj 2004

24. jun 2004. god.
dan Lene Marlin
You werent there, distant, far away... Danas nisam extra posebno raspoložen... Kad sam u nekoj dubiozi Lena svirka u pozadini... Tako mi je draga... Inače juče sam se vidio u "almost cool blog" listi... simpatično...

O čem danas lupam? Počeću priču tako što ću reći jednu bljak stvar: život smrdi! Ponekad je sve pink, ultra super i ostatak života ne izgleda loše i onda dođe gomila nekih sitnica koje te preokupiraju, oduzimaju vrijeme, piju krv i nikako ti ne daju da se odmoriš... i prije nego što toga postaneš svjestan... život je nastavio mimo tebe... a to je ono što bar ja sebi ne želim dopustiti...

Ali, ne znam... Lene me uvijek smiri... svi njeni tekstovi imaju nešto u sebi... i još danas se sjećam prve njene pjesme prije 4-5 godina...


Zaprvao, ona me natjera da se zapitam koliko postoji pjesama koje vas potiču na razmišljanje o nečem, nekom ili negdje? Njena pjesma "Playing my game" s istoimenog albuma mi je tako dobra, i bila je aktuelna duž nekih depresivnih perioda koji su trajali i duže no što je trebalo...

Da li možemo stvari procjenjivati na osnovu onog što znamo o njima? Ili bar na osnovu onog što mislimo da znamo? Da li se zavaravamo u misli da ljude dobro procjenjujemo i da ih poznamo? Ili samo vidimo ono što žele da nam pokažu? Da li je kliše to što ne želimo da budemo kliše? Ako drvo padne u šumi i niko ga ne čuje... da li je ono načinilo buku? Da li svemogući Bog, da li On može da načini kamen koji ni sam ne može podići? Postoji li išta na ovom svijetu što nije labavo i neotporno na vrijeme? Nešto na čemu se i zub vremena može da slomi? Ljubav? Ne bih rekao... Da li ona postoji? Da! Da li je toliko jaka? Možda! Da li ću nekog voljeti iako znam da sve ima kraj? Definitivno, da! Zašto? Oduvijek sam bio sado-mazo nastrojen, a i osjećaj je jebeno dobar, pa i kad boli znaš da je vrijedilo...


She cut herself on a piece of paper
It didn't hurt, but she saw the blood.
She could need that embrace, you weren't there
Lene Marlin

Stvaran svijet oko nas

23 lipanj 2004

23. jun 2004. god
dan nakon juče
Imam običaj da ponekad napišem neku nebulozu i okačim je, ali nisam siguran da bih mogao svakodnevno nešto unosti u blog. Međutim Bridge me je podsjetila na to da neko ima običaj da ovuda naiđe i pročita ovo čudo... Hvala joj na tom... (Inače moram reći da je pomalo zločesta... nisam ni završio poruku a ona je već stavila komentar ispod...)

Za danas mogu samo da dam par savjeta: ukoliko odlučite s autom negdje u prirodu s vašom boljom ili samo polovicom, nemojte silaziti daleko s glavnog puta, a da ne ponesete adekvatnu zaštitu u vidu dizalice za auto i sajle za vuču... nikad se ne zna kad ćete zaglaviti zajedno... i ne mislim samo figurativno...

Mrzim da premotavam film unazad... Čitamo se...
You pushed away your rocking chair
Your seven years of living
Choose to think it over, you could try
You held beauty on your knee
You felt you were so giving
You made one feel special, then goodbye
texas

Ljeto je stvarno počelo...

22 lipanj 2004

22. jun 2004. god.
drugi dan ljeta
Joj, danas su mi sive ćelije (i ono malo što ih ima) definitivno rekle bay bay i otišle u hladnije krajeve... Totalni prolup... Rijeka još uvijek nije za kupanja, a vani smrt, mada mislim da je moj grad jedini u BiH koji nema je*eni bazen za kupanjac...

Da stvar bude još luđa, nešto sam se nabrijao na fazon zdravog života, pa sam danas pored auta koje mi je donirano na nešto malo manje od tri mjeseca iz već navedenih razloga, i pored kršine od motorića ja se ubjedim da se vozikam na trkaćem biciklu...

Danas mi je palo na pamet kako je to projektovao neki nezaježljivi peder "A" klase, jer se onaj fucking sic samo zabada i uvlači u pojedine dijelove mog tijela... Koja je to zavjera skovana protiv moje mršave zadnjice? :)

U svakom slučaju idem da se malo posvetim poslu i onda pivo s frendom pa bježžž na učenje... ima još ispita koje treba pasti!

You Can't Stop Me...

21 lipanj 2004

21. jun 2004. god
prvi dan ljeta
Juče dobijam poručicu od mog dobrog frenda da se trebamo odvuć na more i ovog ljeta... nakon prošlogodišnje turneje po BiH i gradovima i gradićima duž Jadranske magistrale, i ove godine se planira negdje, ali gdje?

Mr. Hrvati uveli neki famozni pederaj oko 100 € za dan boravka kod njih da se pokazuje na Grani, pa mi je zainteresovanost za brčkanje na Jadranu naglo opala... no ostaje da se vidi...

U subotu sam imao manju turneju po okolici s aVtićem koji sam zaplijenio od starog i tak se ja sjetim natočiti u njega ono što se zove nafta... Ja na benzinskoj, radnica se keljezdra i kaže:
- "Izvolite..."
- "Možete li mi usuti nafte?"
- "Naravno! Koliko?"
- "10 m..."
Bravo ja... Uvijek napravim neki užas... i tak se odvučem do tamo s jednom zanimljivom djevojkom, da bi otišli na kafu s njenom frendačom... I priča ide uobičajenim tokom... fudbalsko prvenstvo, momci, žene, svježi tračevi (ko je odapeo, ko se porodio, koga žena vara...) i dođošmo na famoznu temu PMSa...
Frendicu joj boli stomak... kaže "curim samo tako..."
I ja se tu uključujem s mojih 10 m nafte...
"Pa šta koristiš?"
"Ma ono čudo s krilcima..."
"Šta ja znam... probaj one OB, kažu bolje skupljaju..."
"Ma ne mogu, maleno je to..."
"Imam riješenje, ali je malo bljak..."
"Slušam..."
"Ozbiljno?"
"Jap... 'ajd počinji..."
"Prvo nađeš jednu dlakavu, boli glava persijsku mačku..."
"Ma daj, kakve veze ima persijka s tim?"
"Pa čuj, znači uzmeš mačku, raširiš noge i hop... postaviš persijku na poziciju i ima da upija samo tako..."
"Ajme, fuj... grozan si..."
"Pa čuj, ak' ti je žao persijke uzmi običnu, ali ona je lošije sakuplja..."

Uživajte mi u prvom danu ljeta...

Reci da me voliš...

16 lipanj 2004

16.jun 2004. god.
jutarnji satići
Moji roditelji su legende... to je činjenica koju stvarno ne treba ni pokušavati da pobiti... a otac pogotovo...

U nedjelju sam se tako dosađivao... sjedio kući cijeli dan i premještao se s pozicije 1 na poziciju 2 iliti od fotelje ispred Tv-a do kreveta i nazad i tako mi je već bio prošao veći dio dana, kad se sjetih da se odvučem do grada... I čekaj oca da se vrati s autom, i čekaj, i čekaj... već osam navečer, njega nema... pola devet, dolazi... čuje se auto...

Ja, naravno, već počinjem s serijalom pitanja za "Milijunaša": pa gdje si do sad? Čekam te... kad će on sasvim skulirano:
- "Reci da me voliš!"
- "Ma daj stari, šta te sad fata?"
- "Reci da me voliš i dobićeš auto na 3 mjeseca!"
Tu mene nešto poče kopkati... daje mi auto na tri mjeseca, kaže da mu kažem da ga volim... nešto je fakat zajebo... LM, znam da me otkad znam za sebe mogu na prste nabrojati kad me nazvao "sine", zovemo se po imenu oduvjek...
- "Šta si zezno na autu?" - pitam, jer je prošli put htio da mi da da registrujem auto na sebe i naravno da platim registraciju... ma naravno da jesam pristao...
- "Ma nisam ništa zeznuo... malo smo slavili pa sam onda krenuo kući i... (dramska pauza)... i onda me policija zaustavila i oduzela vozačku na tri mjeseca zbog vožnje u pripitom stanju..."

i TJT iliti to je to... u tom zecu leži grm... a ja se već preplašio da su ga napali preuranjeni duhovi Božića iliti možda kakva drastična promjena karaktera pred smrt...

Analiza ženskog uma...

15 lipanj 2004

15. jun 2004. god
nakon fixanja male
Ne, ne radi se o drogi... fixao sam malu tj. zvao malu na fixni u S&CG... taj ženski pol me toliko oduševljava da je za ne povjerovati... Prije nekog vremena smo se skontali i bilo je tu nekih žešćih varnica između, a onda kaBuuummm...

Ona se vratila na studije u Novi Sad i tako smo mi ostali u fazi reanimacije naše drage veze i sve ga ostalog... ona tamo ima dečka i svašta nešto (ok, ako ćemo iskreno i ja tamo imam djevojku, kao i ovdje, ali to nije poenta!). U toku priče ona njega spomenu par puta i kao ne želi da to krije od mene...

"Čuj, mislim da nam je oboma jasno da ne možemo sebi zaustaviti život i čekati nešto... ti imaš život tamo, ja ga imam ovdje... i to je to... kad se vidimo možemo biti zajedno i zezati se..." - moja malenkost!

I pričamo mi tako telefonom kad će ona kako bi željela da me vidi, ali mi ništa ne može obećati tad... Ma mislim ne kontam ja te žene... ok, njega vara sa mnom, mene s njim, zavarava sebe da sam tu samo zbog nje, a oboma je jasno da nije tako...

Sad... ko tu koga levati nemam pojma... Ja nju? Ona mene? Ili ona nas? ili smo možda čak sve troje debili koji su upali u čuveni trougao, a da toga nisu ni svjesni...

A poenta? Pa nema je... ponovo samo sređujem misli i pokušavam da skontam šta se vrti u tim tamnim ku(t)cima ženskog uma...

Opšta kultura? Šta je to?

14 lipanj 2004

14. jun 2004. god
večernji časovi
Današnji dan je baš bio zanimljiv... nakon opsežnog seciranja moje sinošnje ludorije od strane moje lude frendače, počelo je polemisanje o njenom famoznom polaganju 2/3 (dvije trećine) ispita... Zanimljiv način za opisivanje nečijeg znanja od strane profesora... Mogu misliti da je umjesto prava upisala PMF pa da joj je profa rekao: "Draga 'legice, upravo ste položili jedan kroz Pi na kvadrat ispita...", ali na Pravu... to mi više liči na komediju...

No, dobro... Zanemarimo svu tu priču ima još zanimljivijih stvari koje su me natjerale da nešto našvrljam...

Ista ta moja jadna, dobra frendica ode sinoć gledati Troju... Cura fascinirana mitologijom, istorijom i naravno Bradom Pitom za kog kaže da nije mogla vjerovati kako jebeno do*ro izgleda... (cenzurisah pogrešnu riječ!)... I tako pored svih tih utisaka o dobromensastom biću Brad, doda...

"Gledam ja tako film... ide scena s Trojanskim konjem i izlasku likova iz njega, kad u jednom momentu iz pozadine dubok muški glasić:

Ha, je*o te gdje su se sakrili..."
Joj koji crnjak... možda zvučim prepotentno, ali mislim da je sevap uzeti mašinku i otići u bioskop ili neko drugo javno mjesto pa na ovakve izjave 'ladno ubiti skota i osoboditi Majku Zemlju kretenizma "A" kategorije!

Još bi to bilo k.o. da jedna draga dama nije došla s konstatacijom kako joj je sad jasno zašto se kaže Ahilova peta... ajme...

Stvarno me zanima gdje je nestao taj pojam opšte kulture ili nas je taj divni Zapad već odavno uveo u svoje tokove?

komplikacije života mog...

14. jun 2004. god.
dan nakon ispita
Kako poetski formulisan naslov... prosto da ne povjeruješ...

Prođe i taj famozni ispit... Ako ga prođem slobodno fax mogu zatvarat, jer pojma nisam imao o čem se radi, a ne šta treba pisat. Međutim, to me uopšte nije spriječilo da ponovo počnem s komplikovanjem boli glava...

U isčekivanju da mi se javi jedna dotična persona koja bi trebala da bude moj "future life" odlučio sam se da rekreativno potrošim šta sa strane... bravo ja... sad ponovo počinje sezona preispitivanja da li je osoba za koju sad mislim da je prava, zapravo prava i da li u po pravilniku postoji prava osoba?

Konfuzan? Ma samo ti se čini...

My body is saying let's go, but...

11 lipanj 2004

oko desetog juna tekuće godine
Čitavu vječnost nisam napisao neki text... uglavnom napišem nešto u nekom momentu čisto da razbistrim glavu... textovi koje imate priliku pročitati su trebali biti objavljeni na jednom sajtu među kolumnama, međutim razvoj sajta je stao na samom početku, a textove sam i dalje imao... tako da sad imate priliku da malo čitate...

U zadnje vrijeme se ponovo osjećam malo pogubljeno, a odavno nisam bio... ko će znati šta se sa mnom dešava... Nedavno sam upoznao veoma zanimljivo biće (simpatičnog izgleda i mentalnog sklopa), međutim, ponovo sam u stilu samosjebavanja samog sebe nadmašio - ponovo sam rekao ono što mislim i to ne biti dobro...

Ali ko zna... uskoro ćemo se ponovo vidjeti pa ćemo vidjeti šta i kako... vjerujem da vam ovaj text djeluje poprilično konfuzno... pa i jeste... previše sam zbunjen u ovom momentu da bih znao šta i kako...

Sutra je ispit... koja katastrofa...

Sljedeći mjesec >>