Moji roditelji su legende... to je činjenica koju stvarno ne treba ni pokušavati da pobiti... a otac pogotovo...
U nedjelju sam se tako dosađivao... sjedio kući cijeli dan i premještao se s pozicije 1 na poziciju 2 iliti od fotelje ispred Tv-a do kreveta i nazad i tako mi je već bio prošao veći dio dana, kad se sjetih da se odvučem do grada... I čekaj oca da se vrati s autom, i čekaj, i čekaj... već osam navečer, njega nema... pola devet, dolazi... čuje se auto...
Ja, naravno, već počinjem s serijalom pitanja za "Milijunaša": pa gdje si do sad? Čekam te... kad će on sasvim skulirano:
- "Reci da me voliš!"
- "Ma daj stari, šta te sad fata?"
- "Reci da me voliš i dobićeš auto na 3 mjeseca!"
Tu mene nešto poče kopkati... daje mi auto na tri mjeseca, kaže da mu kažem da ga volim... nešto je fakat zajebo... LM, znam da me otkad znam za sebe mogu na prste nabrojati kad me nazvao "sine", zovemo se po imenu oduvjek...
- "Šta si zezno na autu?" - pitam, jer je prošli put htio da mi da da registrujem auto na sebe i naravno da platim registraciju... ma naravno da jesam pristao...
- "Ma nisam ništa zeznuo... malo smo slavili pa sam onda krenuo kući i... (dramska pauza)... i onda me policija zaustavila i oduzela vozačku na tri mjeseca zbog vožnje u pripitom stanju..."
i TJT iliti to je to... u tom zecu leži grm... a ja se već preplašio da su ga napali preuranjeni duhovi Božića iliti možda kakva drastična promjena karaktera pred smrt...