|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Hy, zapravo i ne znam smisao ovog bloga ali nek stoji.... Sve što je napisano, ja sam napisala, znaći tu su samo moje rijeći... ako vam se da, čitajte i ostavite komentar a ako ne, đenja!!!
-
Ivan i ja 
ovo je za Ivana...
Cak i kad te ne vidim, znam da si tu
Cak i kad te ne cujem, cujem tvoj glas
Cak i kad te ne dodirujem, osjecam te pod rukama
Cak i kad te ne ljubim, milujem te usnama
Cak i kad placem, sretna sam zbog tebe
Cak i kad grlim druge, zamisljam tebe, uz sebe!
Ivan.. (Poky)
ZBOG TEBE
Noćas su zvijezde zasjale
samo za tebe i mene.
Noćas mi je vjetar tvoje ime šapnuo,
bol u srcu probudio.
Zbog tebe sam noćas zaplakala i
stare uspomene probudila.
Noćas sam shvatila
da te nisam preboljela.
postoje noći kad suze
same teku
kad čovjek umire
od boli
kad nema snage
da se moli
a osijeća
samo jedno
da nekog voli..
.....kako je tesko plakati za tobom-a place mi se
kako je tesko ne moci te vidjeti-a vidjela bih te
kako je tesko ne zagrliti te-a zagrlila bi te
kako je tesko zivjeti bez tebe....
tek kad netko drugi
pozeli ono sti si ti
izgubio, shvatis
koliko ti je to zbilja
znacilo!
"There You'll Be"
When I think back
On these times
And the dreams
We left behind
I'll be glad 'cause
I was blessed to get
To have you in my life
When I look back
On these days
I'll look and see your face
You were right there for me
[Chorus:]
In my dreams
I'll always see you soar
Above the sky
In my heart
There will always be a place
For you for all my life
I'll keep a part
Of you with me
And everywhere I am
There you'll be
And everywhere I am
There you'll be
Well you showed me
How it feels
To feel the sky
Within my reach
And I always
Will remember all
The strength you
Gave to me
Your love made me
Make it through
Oh, I owe so much to you
You were right there for me
[Repeat chorus]
'Cause I always saw in you
My light, my strength
And I want to thank you
Now for all the ways
You were right there for me
You were right there for me
For always
[Chorus:]
In my dreams
I'll always see you soar
Above the sky
In my heart
There will always be a place
For you for all my life
I'll keep a part
Of you with me
And everywhere I am
There you'll be
And everywhere I am
There you'll be
There you'll be
reci mu da ga mrzim
reci mu da ga nevolim
ali ne reci mu da
mi je suza tekla
dok sam ti sve to govorila
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Patiš dok ne shvatiš, a kad shvatiš da patiš tad patiš sto si shvatio da si uzalud
patio...
Ležim u krevetu, gledam nebo i zvijezde kako prekrasno sjaje poput tvojih očiju i
mislim....................JEBOTE, GDJE MI JE KROV???
Andeo noci dolazi u moje snove, andeo noci stalno me zove, andeo me hoce samo za sebe, al ja necu andela kad volim TEBE!!!
Ako je Bog jedino stvorenje koje ne mora
Da bude viđeno da bi se u njega vjerovalo,
Onda si ti jedino stvorenje koje ne mora da bude
Prisutno, da bi se voljelo!
*LJUBAV*
DLANOVI TI SE ZNOJE, SRCE UBRZANO LUPA, A GLAS TI ZASTAJE U GRLU?
To nije ljubav, to je zaljubljivanje.
NE MOŽEŠ SKINUTI POGLED ILI RUKE S NJEGA?
To nije ljubav, to je požuda.
PONOSNA SI NA NJEGA I ŽELIŠ GA SVIMA PREDSTAVITI?
To nije ljubav, to je sreća.
ŽELIŠ GA, JER ZNAŠ DA JE ON PORED TEBE?
To nije ljubav, to je usamljenost.
S NJIM SI JER ON TO ŽELI?
To nije ljubav, to je sažaljenje.
S NJIM SI JER TE LJUBI I DRŽI ZA RUKU?
To nije ljubav, to je nesigurnost.
SRCE TI POSKOČI ČIM GA VIDIŠ?
To nije ljubav, to je strast.
OPRAŠTAŠ MU GREŠKE JER SE BRINEŠ ZA NJEGA?
To nije ljubav, to je prijateljstvo.
SVAKI DAN MU GOVRIŠ DA JE ON JEDINA STVAR NA KOJU MISLIŠ?
To nije ljubav, to je laž.
ODREKLA BI SE NAJDRAŽIH STVARI RADI NJEGA?
To nije ljubav, to je velikodušnost.
Srce te boli i sve se u tebi lomi kada je on tužan?
DA, TO JE LJUBAV!
Privlače te drugi, ali ipak ostaješ s njim bez trunke kajanja?
DA, TO JE LJUBAV!
Prihvačaš njegove mane jer su i one dio njega?
DA, TO JE LJUBAV!
S njim si zbog te neshvatljive mješavine boli, sreće i uživanja?
DA, TO JE LJUBAV!
Dala bi život za njega?
DA, TO JE LJUBAV!
Da bismo nekoga dolično voljeli, treba ga tako voljeti kao da će sutra umrijeti.
Nije lako toliko te voljeti,
a ne vidjeti te svaki dan...
Ima dana kad bi dala sve
samo da vidim tvoje tople, drage oči,
da te nježno poljubim i čuvam u naručju,
pa makar samo na minutu...
Osjećam se nepotpunom kad nismo skupa,
kao da djelić mene nedostaje...
znam da ne može drugačije biti,
da se još malo moram strpiti...
Ni radost koju osjećam na pomisao da ćeš mi brzo doći,
moju sjetu, bol i čežnju ne može ublažiti...
Svaki dan bez tebe, podsjeća me na sreću...
Na sreću kojom samo ti ispunjavaš moj život...
Znaš li kako se iskreno voli??
Znaš li da ta ljubav boli?!
Znaš li koliko sam zbog tebe plakala??!
Ali tebe nije bilo briga,
Za tebe je sve to bila nekakva igra!
Kao da ti nikada do mene nije stalo - niti malo.
I pitam se da li si me ikada uopće ti volio?!
Jer za moje srce NIKADA nisi molio!
Nikada mi nisi rekao te dvije riječi,
Dopustio si drugoj da se među nas ispriječi!
Da li ti srce lupati krene,
Kada se samo sjetiš...ili ti netko spomene mene...
Duša me boli, srce mi se lomi a oči pune suza
SVE ZBOG TEBE!!!!!
I još samo shvati
Da svu sreću želim ja tebi!
Ne želim da patiš
Svakog puta kad poželim da mi se vratiš!
Ali bez brige!
Voljet ćeš jednom iskreno i ti, iskreno ćeš voljeti,
A kasnije će te boljeti!!!!
JER: ''Ti možeš drugoj u zagrljaj pasti
i drhtati poput pjene...
al' kad budeš na vrhuncu strasti,
gledat ćeš u ''nju'' a vidjet ćeš MENE!!!
KAŽU DA KADA PADA KIŠA, DUŠE UMRLIH DOLAZE VIDJETI ONE KOJE NAJVIŠE VOLE. KADA MENE JEDNOM VIŠE NE BUDE TU GDJE SI TI, KIŠA NIKADA NEĆE PRESTATI!
Ljubav je kao dupin sto se obasjan mjesecinom kupa u toplini tvojih ociju. Zato ih nikada nemoj sklopiti, jer kazu da dupini umiru u tami
... Rođena sam da patim,
rođena da gubim,
uvijek tugom platim što
volim i ljubim... Što je bilo
prošlo je, moje vrijeme
došlo je, svaku bol da
bolom vratim i svaku suzu
da naplatim!!!
...Teško je biti NITKO i
NIŠTA u očima koje
su tebi SVE...
Al život ide dalje,
nepita dal BOLI ILI NE!!!
Oci tvoje plave boje ranile su srce moje,
a toj rani nema lijeka
voljet cu te DOVIJEKA!
*zovem se Valentina
* rođena sam 30.9.1992 što znači da imam 15god
* slušam Nickelback, Snow Patrol, 3 Doors down, Within Temptation , Linkin Park, Plain White t's, Gavin Degraw... Dino Merlin i SMS od domacih... a i Tosu takoder..
* volim narančastu boju, biologiju, životinje, posebno tigrove, izlaske, Ivana...
* mrzim: laž, matematiku, fiziku i TZK 
pauke (brrr, njih se bojim), svadat se s mojoj ljubavi Pokijem, jednu kucku iz razreda...
*frendice bez kojih neznam kaj bi.. Jasmina, Vedrana, Mateja, Lucija, Valentina, Tea, Ana (Puljka)
*naj film : Gospodar prstenova, Step up, Muško ženske stvari, Ona je najbolja, Pirati s Kariba, Antarktika, i mnogi drugi...
* naj glumac : Johnny Depp (legenda) jedan jedini i neponovljivi Martin Lawrence te naravno Owen Wilson...
*najzgodniji glumac : e to je posve nešto drugo, Orlando Bloom, Jonatthan Benett, Ryan Phillipe, Travis Fimmel, Tom Welling i tako redom (Brada Pitta mrzim,bljak)
* idem u Prirodoslovnu školu vladimira Preloga, 1.e 
* naj crtići :Balto, Kralj lavova, Ledeno doba, Pusti vodu da miševi odu (puževi golaću su mi jednosavno NEODOLJIVI!!!)Shrek... ima ih još ali ovi su fakat predobri...
Moj msn
valentina.0914@hotmail.com
Angel with broken heart
getupstepup
...Pali Anđeo...
How you know
Chotica
Ogledalo duše
Karla
Keti
***... !!! žAnA !!! ... ***
smotana i smotanija
~ThE wHoLe sToRy ~
*moniqe*
Yasmin Converse
fireoflove
Jasmina
Luce
Piccola Stella
Lilly Potter
nicky
sugar baby
ako malo bolje čitate shvatiti ćete da je to i naziv mog bloga)
SMS
Do bola
Da budes sretna, da budes voljena
oduvijek samo to sam htio
da nekog volis i taj neko
da budem ja ali to nikad nisam bio
Od mene ostace znam
samo sjena
kad jednom kazes mu da
za sva vremena
Ref.
Kako cu zivjeti s tim
ako ti srecu pozelim
s njim, a volim te do bola
kojim cu putem do dna
to samo moja dusa zna
ranjena, napukla na pola
Kako cu zivjeti s tim
ako ti srecu pozelim
s njim, a ja te volim vise
al' vidim da nemam kud
da na mom' srcu uzalud
tvoje ime pise
Budi mi sretna i ja cu usnama
osmijeh nakratko da vratim
vremena imam, zivot je predamnom
cijeli da za tobom patim
Od mene ostace
znam samo sjena
kad jednom kazes mu da
za sva vremena
----------------------
SMS OTKAD NISMO ZAJEDNO
Ne znam otkud meni to
da cu te preboljeti
i za ljubav da je lijek
nekog drugog voljeti
al' znam da nije pravedno
to sto nismo zajedno
Ne znam sto to meni bi
kad si rekla da je kraj
da se pomirim sa tim
i rukom odmahnem, al' znaj
da sam dotakao dno
otkad nismo zajedno
Ref.
Lazem da mi ne smeta
kad za tebe pita neko
za tebe ni kraj svijeta
nije dovoljno daleko
Kako da ti oprostim
kad ne mogu protiv sebe
i da te zaboravim
sve me podsjeca na tebe
Ne znam otkud meni to
da cu te preboljeti
i za ljubav da je lijek
nekog drugog voljeti
al' znam da nije pravedno
to sto nismo zajedno ----------------------
Toni Cetinski - Kad bi dao Bog
Minutu pred kraj za naš oproštaj
ja priznat ću grijeh ko slamku za spas.
I past ću na dno, zaslužujem to
da sudiš mi ti.
Da nam Bog noćas da
ljubav kao zadnju priliku,
rađe nego svijet
uzeo bi nju.
I nebi nitko kao ja
tvoju ljubav tako čuvao,
nju sam imao pa izgubio.
I stid me i strah što ostat ću živ,
ne postoji riječ koliko sam kriv.
Spreman je stol,
da večeram bol odeš li ti.
Da nam Bog noćas da
ljubav kao zadnju priliku...
----------------------
DINO MERLIN MOJ JE žIVOT ŠVICARSKA
S vremena na vrijeme
tvoje ime spomenem
s vremena na vrijeme
telefon okrenem
988 niko ne znam ko sam
Oprosti mi sto smetam
znam da je kasno
i da si zauzeta
al' valjda ti je jasno
Nocas sam u krizi
k'o toranj u pizi
nocas budi dobra
k'o sto nikad bila nisi, ti znas, da
Ref.
Moj je zivot Svicarska
skoro pa savrsen k'o blistavi brilijant
vjestom rukom izbrusen
imam sve sto pozelim samo jedno ne
da me neko bar na tren voli zbog mene
S vremena na vrijeme
tvoje ime spomenem
onako bez dileme tvoj broj okrenem
nocas me je stalo cujes li budalo
dodji dok me nije srce izdalo
Ah, NAPOKON zadnji dan u mjesecu, kao da nikad neće doći, ali ujedno, tako je brzo prošao, još se sjećam Valentinova kao da je bilo jučer, ali uglavnom, danas mi je i jedan od najsretnijih dana u mjesecu… Danas sam bila dežurna!!! Dobro, to i nebi bila tako velika vijest da ovaj put ekipa nije bila drukčija ali i još zabavnija… Glupo školsko vijeće je odlučilo da će dežurni biti jedan iz 5. iz 6. iz 7. i 8. razreda, na što je cijela škola prosvjedovala, da i ja sam bila među njima, jer nisam htjela biti sa glupim šestašićima i petašičima koji su me dozlaboga živcirali, no ovaj puta je vrijedila ona «ne sudi po izgledu»! Bila sam ljuta jer sam morala doći na dežurstvo i već sam razmišljala da markiram današnji dan! Jao, kako sam se prevarila… Dođem ja tako sva mizerna na dežurstvo, ma prije ljuta nego mizerna… Upoznala sam se sa klincima iz 5. i 6. razreda (cura iz 7. je super) Ah, nisam ni slutila kako mogu biti zabavni, jadnog petašića smo stalno slali da se šeče po hodnicima dok smo se mi izležavali po stolcima (hehe) … Neprestano smo se izležavali i ništa ne radili dok su se mutave čistačice derale na nas da smo lijeni (glupa kokoš daj sebe pogledaj!!!)… Ma uglavnom bilo je nezaboravno, a onda su dežurni iz CD turnusa kasnili skoro sat vremena, pa smo se naljutili na njih (no Sunčana i ja smo im oprostile jer je dečko fakat bio meden) I kad smo se napokon nakon skoro 8 «napornih» sati izležavali, ups dežurali napokon smo svi krenuli kući… Ja sam krenula sa Sekeljem (dečko iz 6. razreda) preko trga, i tak smo se malo zapričali (dečko je fakat zabavan, ljepota ga ne krasi ali ima preslatke oči, Mateja, draga, ako ovo pročitaš NE GOVORI LANI D.!!! Hmm, hvala) I dobro, tako smo se šetali po trgu dok nije došao vrijeme za rastanak, pozdrav, i krenula ja na autobusni kolodvor kad odjednom naletim na Darka sa nekom curom i pita mene Darko: «kaj ti je to novi dečko?» Ja sam crkla od smijeha, i tako dok su me ljudi na cesti gledali kak ja dobivam histerične napadaje smijeha, ja sam pokušavala Darka uvjerit da nije dečko nego frend, ma neznam ja to opisati ali je bila urnebesna situacija! I dogodilo se još nešto skroz neočekivano, odgovarala sam zemljopis i pogodite koliko mi je TROL dala?!? Dala mi je 4!!!! Ljudi!!! Dobila sam 4 iz GEOGRAFIJE (tj. zemljopisa)!!! Ma nema veze, TROL je vjerojatno bila napušena ili nešto! Nemam ništa za napisat više, to je bilo samo da se malo javim! KISS!
Ps. Shit, nadam se da se neću zaljubit u njega! Nije meni tolko izgled važan, zato me to i brine
Rekla mi je frendica da stalno pišem neke tužne posteve i da neka napišem nešto veselo… Voljela bih napisati nešto od čega bi moji čitatelji bili veseliji i smišljam već nekih 20 minuta što da napišem, no jednostavno ne mogu! Istina, ne mogu bez svojih frendova koji mi svaki dan čine sretnijim i dok sam s njima ne mičem osmjeh s lica, no voljela bih da me netko upozna i kada ne izvaljujem šale ko od šale… (OK, ovo glupo zvući...)Možda bi i shvatili kad bi me vidjeli da plačem… Možda bi i shvatili da nisam baš uvijek vesela i da i ja znam patiti… Možda… Ali dobro, pokušat ću napisati nešto veselo… Za malo smijeha opisat ću vam naš maturalac u osmom razredu… Ne znam kako, ali ja uvijek napravim neku glupost
… Kada smo krenuli na put u pet ujutro, svi umorni ali ipak jako sretni jer neće biti staraca koji vise nad nama i bit ćemo svi zajedno, kao ekipa… Da, ja sam opet bila u depri jer sam dan prije bila sa tadašnjim dečkom znajući da ćemo se slijedeći put vidjet tek za moj rođendan, no brzo sam se razveselila, znajući da ću s frendicama provest 5 dana zajedno!!! Naravno, izludili smo tijekom puta a još više smo bili potišteni jer smo morali putovat s božičkom (u daljnjem tekstu TROL) ali i to smo brzo zaboravili! Prvo stajalište je bio Split gdje je moja potpuno LUDA frendica išla s DINAMOVOM majicom na sebi (za to moraš biti lud
) i zamrzili Split jer nam je glupi vodič pio živce tijekom razgledavanja! I onda na trajekt do KORČULE!!!! U trajektu je bilo predobro, osim kaj je malo dugo trajala vožnja pa smo ja i frendica išle malo prilegnut, no našle smo mjesto sa nekom luđakinjom sa djetetom, dijete je mojoj frendici stalno uzimalo naočale na što je moja frendica htjela zadavit malu, no da je bar to bilo to, kasnije već u polusnu, klinka nam je počela gurat čips u usta dok smo mi spavale na što smo mi umrle od smijeha ali i od bijesa jer smo bile ful umorne…
I dobro, napokon, nakon proživljenih trauma sa djetetom stigli smo u velu luku na kojoj samo što nisam počela ljubit tlo!!! A onda… još zamorne vožnje autobusom!!!!
I napokon kad smo stigli do Lumbarde (našeg konačnog odredišta) morali su nas mučit jer je do našeg apartmana bilo negde oko 75 stepenica
(brojali smo!!!) I onda nakon što smo ušli u apartman, vidjeli smo da ima, pazi sad : VIDEO, KLIMU, TV, PREEEDOBRU SOBU!!!!!!
Prvu noć je bilo pregenijalno, nismo uopće spavali, ma bilo je presuper!!! I tako smo ja i frendica išle malo razgledavati sobu, sve dok nismo došle do kupaonice, a u kupaoni smo napravile više štete nego kosristi, naime strgale smo onaj držač sa sapun… Ne sjećam se baš u koliko smo išle spavati, ali znam da smo igrale monopoli i da nas je TROL došao smirivati u nekoj ljubičastoj spavačici na što smo mi naravno umrle od smijeha… Buđenje na doručak je bilo najgore, svaki dan profe su nam dolazile na prozor lupati da se dižemo, uh bile smo prestrašno umorne, tako dok je onaj dosadan vodič pričao o povijesti Korčule, mi smo takorečeno stoječki spavale… Nešto gore nisam osjetila… I onda, zvala bogu, napokon smo se vratile kući nakon prvog dana, ali nismo se naučile pameti nego smo i drugi dan tulumarile do sitnih sati… A ja sam plesala i striptiz oko neke štange (nije bilo skidanja) što su vidle bekačice i umrle od smijeha (na prvom maturalcu sam plesala gola po hodnicima, HVALA bogu što nije nikog bilo) no dobro… Na izletu u Dubrovnik je isto bilo presmiješno, tj. isto smo bile preumorne da bi stajale na nogama no ajde… Sve je bilo ok dok na zidinama nije počela padat kiša, onda je naš dobar stari TROL obukla kabanicu u kojoj je izgledala kao Mickey Maus, na što su svi naravno crkli od smijeha… A kad smo stigli u apartmane, opet je došla jedna nezaboravna noć, naime frendica i ja smo kupile svaka po bocu pepsija i popile ga na što smo svake dvije minute odlazile na WC što je izludilo dvije frendice koje su spavale u drugoj sobi a vjerujem i neke stare ljude koji su nam bili susjedi… Ah, zaboravila sam spomenuti onaj dan kada nam je u apartmanu bilo dozlaboga dosadno pa smo odlučile malo potražiti zabavu vani, po naselju, i to nebi bilo tako loše da nismo to odlučile negdje u pola noći a izlazak iz apartmana je tada bio strogo zabranjen, no ipak smo ostvarile svoj naum… I bilo bi to prekrasno da vani nije stražarila TROL!!! Kad smo je spazile, ja i frendica smo počele panično trčati po naselju u potrazi za nekim skloništem, i da uspjele smo, odlučile smo otići k drugim frendicama iz razreda samo je bio problem otići tamo a da nas TROL ne spazi, ah, zaboravila sam spomenuti da smo ( tj. Ja sam, popila par gutljaja pive) zbog čega bi naravno stradale kad bi nas ova uhvatila, i dobro, počele smo trčati po naselju i sve je bilo super dok TROL nije počeo vikati «Mia i Vinka vračajte se u apartman!!!!) hahahaha, zamijenila nas je za druge cure iz razreda (Mi se zovemo Jasmina i Valentina) i kada smo napokon stigle do tog apartmana, te tri cure su već odavno zaspale pa smo počele panično lupati po vratima dok nas nisu pustile, ma to je bilo nezaboravno!!!! Isto tako jednog dana moja druga naj frendica Mateja je isto bila na pivi ili nečemu pa je išla po cijelom naselju tražiti WC papir!!! Izludila je vjerojatno sve ljude u naselju kad su joj se jadnoj smilovali pa se vratila u apartman sa punim rukama WC papira!!! I tako smo mi iz dana crkavale od smijeha (vjerojatno niš drugo nismo ni radile) do zadnjeg dana kada smo trebale poći natrag kući… Da, svi smo izgledali kao da smo osuđeni na smrtnu kaznu no istina bile smo i presretne jer smo se vraćale kući, obitelji i natrag svom životu… Već sam preumorna da pričam o povratku natrag, budem jednog dana a zasad samo ovo.. Kiss svima!!! Nadam se da nisam bila jako dosadna! 
Bok, zapravo post i nema neke velike veze s naslovom ali mi se svidjela rečenica! Kratko me nije bilo, tako da mi nemožete ništa zamjeriti, samo sam trebala malo vremena da se sredim nakon ovog s Filipom, i da sad sam dobro, iako su prvi dani bili najgori, mogla sam buljiti u neku točku na zidu satima i baš me bilo briga za sve na svijetu! Ali shvatila sam da nema smisla uopće plakati za njim, da priznajem, malo mi je dugo trebalo da to shvatim (uračunajmo i ono kada sam patila za njim dva mjeseca, znajući da me ne želi) ali hvala Bogu da je napokon gotovo! Sjetila sam se još jedne osobe u koju sam bila jako zaljubljena (i još se nemogu otrasiti nekih osječaja prema njemu), to je moj bivši prijatelj Lovro, bilo je prekrasno, mrzila sam onaj dan kada me raska stavila da sjedim s njim, niti ne sluteći da će mi to biti najbolja dva mjeseca u životu, oh da, bila sam zbilja zaljubljena u njega i imala sam šansu da budem s njim ali neznam zašto sam je upropastila, valjda sam jednostavno mislila da je nemoguće da se takav dečko zaljubi baš u mene... I danas mi je žao, bilo je to davno, znam, prije skoro dvije godine ali ipak me zabolilo kada sam ga vidjela s curom kako se grle, zapravo nisam sigurna što sam osjećala, samo znam da sam se osjećala kao da mi se plafon srušio na glavu i nisam vjerovala svojim očima... Ali da, istina je, i jedina stvar što sad mogu jest to prihvatiti... Ali nema veze, prešla sam na optimizam, nema više plakanja za dečkima, nisu vrijedni toga... Hehe, danas su bile maškare, inaće ne volim takve događaje ali ove godine smo osmislili nevjerojatan kostim, naime bili smo KOMUNALAC!!! Cijela škola je umrla od msijeha kada smo se pojavili u onim odjelima i metlama u školi...
objavit ću i sliku jednom...
eto javila sam vam se novim postom, znam da nije baš nešto ali imala sam potrebu nešto napisati... e da, pišem stalno o dečkima i ljubavnim problemima tako da vam obečajem da će slijedeći post biti o nečem veselijem, samo da smislim o čemu...
Zatvaram blog... Baš me briga i nitko me neće razuvjeriti... Sorry, ali nedavnim događajem sam potpuno shrvana i trebam malo vremena za razmislit... Znaći...Čujemo se... jednog dana... kiss
Ova priča govori o različitim vrstama prijateljstva, o onome koje je tako teško naći i nakon što ga neki nikad ne nađu gube nadu i žive sami, o onome koje se tako dugo tražilo i kada se pronašlo, sve je uništila ljubav koja je uništila sve što su imali, o onome koje je uništeno svađama i za koje je trebalo toliko truda da se izgrade a onda ga je uništila samo jedna riječ, i o onome koje je uvijek tu, ni nikad ne shvatimo koliko vrijede osobe koje nas okružuju…
Koliko je teško zapravo naći osobu koju zbilja voliš? Odgovor je ponekad tako jednostavan no nakon toga se pojavljuje pitanje je li ta osoba zbilja vrijedna tvoje ljubavi prema njoj? Postoji li zapravo prava ljubav, postoji li zapravo negdje osoba koja će te saslušati bez prigovora i nikada ti ništa zamjeriti? Ako i postoji, kako je naći? Ponekad ljudi trebaju nekog kome će vjerovati. Pravog prijatelja zbilja je teško naći, teško je naći nekoga nekog kome ćeš reći ono što te trenutno najviše muči. No kako znati je li taj prijatelj zbilja onaj kome treba vjerovati? Ima tako mnogo pitanja no odgovoriti znamo na tako malo. Koliko je zapravo teško naći nekoga tko bi tebe volio?
Koliko čovjek treba propatiti na nađe nekoga koga će imati za sebe? Gotovo je nemoguće naći osobu koja bi te voljela jednakom strašču i ljubavlju kakvom ti voliš. Toliko je suza već proliveno, toliko nade izgubljeno sve zbog one sitnice koju ljudi drže tako nevažnom da ponekad zaboravljaju koliko zbilja vrijedi, koliko zbilja vrijedi prijateljstvo… Usamljenost, usamljenost može biti tako teška, kao teret koji nikada ne možeš skinuti s leđa, a tako je malo potrebno, tako malo kako bi bili sretni, kako bi se onaj osmjeh polako zaboravljen vratio na lice. Ne shvaćaju kolika je vrijednost i kako je lijepo kada ti netko podari osmjeh i kada imaš nekoga tko će ti brisati suze u najtežim trenucima i tko će ti dati zagrljaj kada se na tebe nadvije oblak nepravde… Sunce uvijek dolazi nakon kiše no mnogi nikad ne ugledaju to sunce, u potpunosti se predaju onom oblaku i cijeli život provedu ne shvateći što su propustili! I kada nađu nekog tko ih voli i koga oni vole svim srcem , događa se ono što ponovo i ponovo razori ono što su godinama tražili s mukom. Čak i ona prva iskra u očima i onaj pogled od kojeg srce brže zakuca razruši toliki trud i sve je gotovo, odlazi u zaborav i ne može nikad više nikad vratiti! I zato… Je li bolje imati nekoga i patiti za nj9im ili nemati nikoga pa umirati od usamljenosti i nepravde jer nema nikoga tko bi ih tješio i tko bi umirio sve one suze i jecanja? I jedan sekunda je dovoljna da razori ono u što smo uložili toliko muka i znoja i ono što smo zapečatili suzama, misleći da ništa neće uništiti ono što imamo, tako jedinstveno, naše prijateljstvo. I zato je li bolje kada te ta osoba povrijedi a kojoj si toliko vjerovala, kojoj si mogla reći sve znajući da će uvijek biti uz tebe ili kada znaš da nemaš nikoga s kim bi dijelio tugu i sreću? I napokon, koliko je zapravo potrebno da se shvati da takvu osobu cijelo vrijeme imamo pored sebe , no ne shvačamo da je tu, da nas pazi i da nas voli jer zapravo ne shvačamo što to znači… Što znači… Imati PRIJATELJA!
P.s probala sam s Filipom, sve što imam za reć jest da nije uspjelo... Pokušala sam preko sms-a i iako sam znala da neće uspjeti, nekako sam se ipak nadala... Ali... propalo je... Bit će još dečkiju zar ne?
I iako me odbio... Ja ga još uvijek VOLIM!
Bok... prvo bih htjela malo napisati o onom skandalu o Danielu Radcliffu i onome što se skinuo za predstavu "Equus"... Vjerujem da se većina ženskih obožavateljica ni malo ne buni.. A je, moram i ja prizat... Postao je jako SEXY jer kada se sjetimo one scene u plamenom peharu kada je bio u kadi, izgledao je strašno... Mršav i blijed... Znači, kaj se mene tiće... Neka se skinuo, kad super izgleda 
Drugo... Malo sam razmišljala... Ja sam sada u osmom razredu i za par mjeseci ću morat otić i ma koliko da mrzila tu školu, teško će mi bit ostavit onaj hodnik u kojem sam sa društvom provodila vrijeme 4 godine i u kojem je urezano toliko mnogo uspomena i dobrih i loših... Još uvijek se sjećam svog dolaska u tu školu, i sjedanja u onu klupu u onoj legendarnoj učionici broj 22. kada mi se to činilo tako novo iskustvo i kada sam mislila da nikad neću ostaviti ovo mjesto koje me činilo tako sretnom... A sada... Nakon četiri godine sjedim na onom mjestu gdje sam prije 4 godine bila tako sretna, no sada sam tužna i dok samo što ne počnem plakati, gledam sve one sretne ljude pitaući se kako? Kako će biti dalje... Kako će biti kada zadnji put izađem kroz ona glomazna vrata, ostavljajući svoj život ondje... Svoje četiri godine tuge i sreće, ljutnje, zaljubljenosti... Znam... Nakon nekog vremena sve će početi blijedljeti... Moje uspomene... Svaki osmjeh mojih prijatelja koji me pozdravljao svako jutro i koji me natjerao da zaboravim sve brige... Ljudi koji su me tješili kada sam bila tužna ili se veselili sa mnom kada sam bila sretna... Ona prva suza koju sam prolila zbog nekog dečka jer me nije volio... Sve će nestati... Nema više vremena... Sekunde odbrojavaju vrijeme do našeg rastanka, do dana kada više nećemo pjevati pjesme na onom hodniku i kada više nećemo tješiti jedni druge... Nikad nisam mislila da bi moglo biti tako teško... Nisam još spremna ostaviti sve za sobom... Ne još... Nisam sprema zagrliti svoje prijatelje po posljednji put, znajući da one godine koje smo proveli skupa, da će se sjednostavno rasplinuti i da će nestati... Ponekad se želim vratiti u djetinstvo kada je sve bilo taako jednosatvno... Želim još jednom doživjeti onaj osječaj... Ono kad znam da me ništa neće rastaviti od njih... Da ćemo zauvijek biti zajedno... Ali stvarnost je toliko dukčija, bolna i teška... No uspjet ću... Znam da ću plakati kada ću po posljednji put kada ću izlaziti iz ove škole, no neću plakati zbog tuge što odlazim, već zbog sreće, jer imam prijatelje koji ve vole i što su bili uz mene cijelo ovo vrijeme... Plakat ću zbog sreće jer sam doživjela najljepše trenutke s njima, prvi poljubac, prva ljubav, prvi put kada sam zaista shvatila da imam prijatelje koji vrijede... Hvala vam svima...
E da, evo vam i fotkica našeg preslatkog Daniela...
i još jedna, nisam mogla odoljeti... A na ovoj lići na moju simpatiju Filipa pa mi je ta slika najdraža
kao što ste možda primjetili, izrezala sam curu hehe, baš sam zločesta... 
