Marketing
Maturalac!!!
Rekla mi je frendica da stalno pišem neke tužne posteve i da neka napišem nešto veselo… Voljela bih napisati nešto od čega bi moji čitatelji bili veseliji i smišljam već nekih 20 minuta što da napišem, no jednostavno ne mogu! Istina, ne mogu bez svojih frendova koji mi svaki dan čine sretnijim i dok sam s njima ne mičem osmjeh s lica, no voljela bih da me netko upozna i kada ne izvaljujem šale ko od šale… (OK, ovo glupo zvući...)Možda bi i shvatili kad bi me vidjeli da plačem… Možda bi i shvatili da nisam baš uvijek vesela i da i ja znam patiti… Možda… Ali dobro, pokušat ću napisati nešto veselo… Za malo smijeha opisat ću vam naš maturalac u osmom razredu… Ne znam kako, ali ja uvijek napravim neku glupost
… Kada smo krenuli na put u pet ujutro, svi umorni ali ipak jako sretni jer neće biti staraca koji vise nad nama i bit ćemo svi zajedno, kao ekipa…
Da, ja sam opet bila u depri jer sam dan prije bila sa tadašnjim dečkom znajući da ćemo se slijedeći put vidjet tek za moj rođendan, no brzo sam se razveselila, znajući da ću s frendicama provest 5 dana zajedno!!! Naravno, izludili smo tijekom puta a još više smo bili potišteni jer smo morali putovat s božičkom (u daljnjem tekstu TROL) ali i to smo brzo zaboravili! Prvo stajalište je bio Split gdje je moja potpuno LUDA frendica išla s DINAMOVOM majicom na sebi (za to moraš biti lud
) i zamrzili Split jer nam je glupi vodič pio živce tijekom razgledavanja! I onda na trajekt do KORČULE!!!! U trajektu je bilo predobro, osim kaj je malo dugo trajala vožnja pa smo ja i frendica išle malo prilegnut, no našle smo mjesto sa nekom luđakinjom sa djetetom, dijete je mojoj frendici stalno uzimalo naočale na što je moja frendica htjela zadavit malu, no da je bar to bilo to, kasnije već u polusnu, klinka nam je počela gurat čips u usta dok smo mi spavale na što smo mi umrle od smijeha ali i od bijesa jer smo bile ful umorne…
I dobro, napokon, nakon proživljenih trauma sa djetetom stigli smo u velu luku na kojoj samo što nisam počela ljubit tlo!!! A onda… još zamorne vožnje autobusom!!!!
I napokon kad smo stigli do Lumbarde (našeg konačnog odredišta) morali su nas mučit jer je do našeg apartmana bilo negde oko 75 stepenica
(brojali smo!!!) I onda nakon što smo ušli u apartman, vidjeli smo da ima, pazi sad : VIDEO, KLIMU, TV, PREEEDOBRU SOBU!!!!!!
Prvu noć je bilo pregenijalno, nismo uopće spavali, ma bilo je presuper!!! I tako smo ja i frendica išle malo razgledavati sobu, sve dok nismo došle do kupaonice, a u kupaoni smo napravile više štete nego kosristi, naime strgale smo onaj držač sa sapun… Ne sjećam se baš u koliko smo išle spavati, ali znam da smo igrale monopoli i da nas je TROL došao smirivati u nekoj ljubičastoj spavačici na što smo mi naravno umrle od smijeha… Buđenje na doručak je bilo najgore, svaki dan profe su nam dolazile na prozor lupati da se dižemo, uh bile smo prestrašno umorne, tako dok je onaj dosadan vodič pričao o povijesti Korčule, mi smo takorečeno stoječki spavale… Nešto gore nisam osjetila… I onda, zvala bogu, napokon smo se vratile kući nakon prvog dana, ali nismo se naučile pameti nego smo i drugi dan tulumarile do sitnih sati… A ja sam plesala i striptiz oko neke štange (nije bilo skidanja) što su vidle bekačice i umrle od smijeha (na prvom maturalcu sam plesala gola po hodnicima, HVALA bogu što nije nikog bilo) no dobro… Na izletu u Dubrovnik je isto bilo presmiješno, tj. isto smo bile preumorne da bi stajale na nogama no ajde… Sve je bilo ok dok na zidinama nije počela padat kiša, onda je naš dobar stari TROL obukla kabanicu u kojoj je izgledala kao Mickey Maus, na što su svi naravno crkli od smijeha… A kad smo stigli u apartmane, opet je došla jedna nezaboravna noć, naime frendica i ja smo kupile svaka po bocu pepsija i popile ga na što smo svake dvije minute odlazile na WC što je izludilo dvije frendice koje su spavale u drugoj sobi a vjerujem i neke stare ljude koji su nam bili susjedi… Ah, zaboravila sam spomenuti onaj dan kada nam je u apartmanu bilo dozlaboga dosadno pa smo odlučile malo potražiti zabavu vani, po naselju, i to nebi bilo tako loše da nismo to odlučile negdje u pola noći a izlazak iz apartmana je tada bio strogo zabranjen, no ipak smo ostvarile svoj naum… I bilo bi to prekrasno da vani nije stražarila TROL!!! Kad smo je spazile, ja i frendica smo počele panično trčati po naselju u potrazi za nekim skloništem, i da uspjele smo, odlučile smo otići k drugim frendicama iz razreda samo je bio problem otići tamo a da nas TROL ne spazi, ah, zaboravila sam spomenuti da smo ( tj. Ja sam, popila par gutljaja pive) zbog čega bi naravno stradale kad bi nas ova uhvatila, i dobro, počele smo trčati po naselju i sve je bilo super dok TROL nije počeo vikati «Mia i Vinka vračajte se u apartman!!!!) hahahaha, zamijenila nas je za druge cure iz razreda (Mi se zovemo Jasmina i Valentina) i kada smo napokon stigle do tog apartmana, te tri cure su već odavno zaspale pa smo počele panično lupati po vratima dok nas nisu pustile, ma to je bilo nezaboravno!!!! Isto tako jednog dana moja druga naj frendica Mateja je isto bila na pivi ili nečemu pa je išla po cijelom naselju tražiti WC papir!!! Izludila je vjerojatno sve ljude u naselju kad su joj se jadnoj smilovali pa se vratila u apartman sa punim rukama WC papira!!! I tako smo mi iz dana crkavale od smijeha (vjerojatno niš drugo nismo ni radile) do zadnjeg dana kada smo trebale poći natrag kući… Da, svi smo izgledali kao da smo osuđeni na smrtnu kaznu no istina bile smo i presretne jer smo se vraćale kući, obitelji i natrag svom životu… Već sam preumorna da pričam o povratku natrag, budem jednog dana a zasad samo ovo.. Kiss svima!!! Nadam se da nisam bila jako dosadna! 
Post je objavljen 24.02.2007. u 16:50 sati.