|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Hy, zapravo i ne znam smisao ovog bloga ali nek stoji.... Sve što je napisano, ja sam napisala, znaći tu su samo moje rijeći... ako vam se da, čitajte i ostavite komentar a ako ne, đenja!!!
-
Ivan i ja 
ovo je za Ivana...
Cak i kad te ne vidim, znam da si tu
Cak i kad te ne cujem, cujem tvoj glas
Cak i kad te ne dodirujem, osjecam te pod rukama
Cak i kad te ne ljubim, milujem te usnama
Cak i kad placem, sretna sam zbog tebe
Cak i kad grlim druge, zamisljam tebe, uz sebe!
Ivan.. (Poky)
ZBOG TEBE
Noćas su zvijezde zasjale
samo za tebe i mene.
Noćas mi je vjetar tvoje ime šapnuo,
bol u srcu probudio.
Zbog tebe sam noćas zaplakala i
stare uspomene probudila.
Noćas sam shvatila
da te nisam preboljela.
postoje noći kad suze
same teku
kad čovjek umire
od boli
kad nema snage
da se moli
a osijeća
samo jedno
da nekog voli..
.....kako je tesko plakati za tobom-a place mi se
kako je tesko ne moci te vidjeti-a vidjela bih te
kako je tesko ne zagrliti te-a zagrlila bi te
kako je tesko zivjeti bez tebe....
tek kad netko drugi
pozeli ono sti si ti
izgubio, shvatis
koliko ti je to zbilja
znacilo!
"There You'll Be"
When I think back
On these times
And the dreams
We left behind
I'll be glad 'cause
I was blessed to get
To have you in my life
When I look back
On these days
I'll look and see your face
You were right there for me
[Chorus:]
In my dreams
I'll always see you soar
Above the sky
In my heart
There will always be a place
For you for all my life
I'll keep a part
Of you with me
And everywhere I am
There you'll be
And everywhere I am
There you'll be
Well you showed me
How it feels
To feel the sky
Within my reach
And I always
Will remember all
The strength you
Gave to me
Your love made me
Make it through
Oh, I owe so much to you
You were right there for me
[Repeat chorus]
'Cause I always saw in you
My light, my strength
And I want to thank you
Now for all the ways
You were right there for me
You were right there for me
For always
[Chorus:]
In my dreams
I'll always see you soar
Above the sky
In my heart
There will always be a place
For you for all my life
I'll keep a part
Of you with me
And everywhere I am
There you'll be
And everywhere I am
There you'll be
There you'll be
reci mu da ga mrzim
reci mu da ga nevolim
ali ne reci mu da
mi je suza tekla
dok sam ti sve to govorila
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Patiš dok ne shvatiš, a kad shvatiš da patiš tad patiš sto si shvatio da si uzalud
patio...
Ležim u krevetu, gledam nebo i zvijezde kako prekrasno sjaje poput tvojih očiju i
mislim....................JEBOTE, GDJE MI JE KROV???
Andeo noci dolazi u moje snove, andeo noci stalno me zove, andeo me hoce samo za sebe, al ja necu andela kad volim TEBE!!!
Ako je Bog jedino stvorenje koje ne mora
Da bude viđeno da bi se u njega vjerovalo,
Onda si ti jedino stvorenje koje ne mora da bude
Prisutno, da bi se voljelo!
*LJUBAV*
DLANOVI TI SE ZNOJE, SRCE UBRZANO LUPA, A GLAS TI ZASTAJE U GRLU?
To nije ljubav, to je zaljubljivanje.
NE MOŽEŠ SKINUTI POGLED ILI RUKE S NJEGA?
To nije ljubav, to je požuda.
PONOSNA SI NA NJEGA I ŽELIŠ GA SVIMA PREDSTAVITI?
To nije ljubav, to je sreća.
ŽELIŠ GA, JER ZNAŠ DA JE ON PORED TEBE?
To nije ljubav, to je usamljenost.
S NJIM SI JER ON TO ŽELI?
To nije ljubav, to je sažaljenje.
S NJIM SI JER TE LJUBI I DRŽI ZA RUKU?
To nije ljubav, to je nesigurnost.
SRCE TI POSKOČI ČIM GA VIDIŠ?
To nije ljubav, to je strast.
OPRAŠTAŠ MU GREŠKE JER SE BRINEŠ ZA NJEGA?
To nije ljubav, to je prijateljstvo.
SVAKI DAN MU GOVRIŠ DA JE ON JEDINA STVAR NA KOJU MISLIŠ?
To nije ljubav, to je laž.
ODREKLA BI SE NAJDRAŽIH STVARI RADI NJEGA?
To nije ljubav, to je velikodušnost.
Srce te boli i sve se u tebi lomi kada je on tužan?
DA, TO JE LJUBAV!
Privlače te drugi, ali ipak ostaješ s njim bez trunke kajanja?
DA, TO JE LJUBAV!
Prihvačaš njegove mane jer su i one dio njega?
DA, TO JE LJUBAV!
S njim si zbog te neshvatljive mješavine boli, sreće i uživanja?
DA, TO JE LJUBAV!
Dala bi život za njega?
DA, TO JE LJUBAV!
Da bismo nekoga dolično voljeli, treba ga tako voljeti kao da će sutra umrijeti.
Nije lako toliko te voljeti,
a ne vidjeti te svaki dan...
Ima dana kad bi dala sve
samo da vidim tvoje tople, drage oči,
da te nježno poljubim i čuvam u naručju,
pa makar samo na minutu...
Osjećam se nepotpunom kad nismo skupa,
kao da djelić mene nedostaje...
znam da ne može drugačije biti,
da se još malo moram strpiti...
Ni radost koju osjećam na pomisao da ćeš mi brzo doći,
moju sjetu, bol i čežnju ne može ublažiti...
Svaki dan bez tebe, podsjeća me na sreću...
Na sreću kojom samo ti ispunjavaš moj život...
Znaš li kako se iskreno voli??
Znaš li da ta ljubav boli?!
Znaš li koliko sam zbog tebe plakala??!
Ali tebe nije bilo briga,
Za tebe je sve to bila nekakva igra!
Kao da ti nikada do mene nije stalo - niti malo.
I pitam se da li si me ikada uopće ti volio?!
Jer za moje srce NIKADA nisi molio!
Nikada mi nisi rekao te dvije riječi,
Dopustio si drugoj da se među nas ispriječi!
Da li ti srce lupati krene,
Kada se samo sjetiš...ili ti netko spomene mene...
Duša me boli, srce mi se lomi a oči pune suza
SVE ZBOG TEBE!!!!!
I još samo shvati
Da svu sreću želim ja tebi!
Ne želim da patiš
Svakog puta kad poželim da mi se vratiš!
Ali bez brige!
Voljet ćeš jednom iskreno i ti, iskreno ćeš voljeti,
A kasnije će te boljeti!!!!
JER: ''Ti možeš drugoj u zagrljaj pasti
i drhtati poput pjene...
al' kad budeš na vrhuncu strasti,
gledat ćeš u ''nju'' a vidjet ćeš MENE!!!
KAŽU DA KADA PADA KIŠA, DUŠE UMRLIH DOLAZE VIDJETI ONE KOJE NAJVIŠE VOLE. KADA MENE JEDNOM VIŠE NE BUDE TU GDJE SI TI, KIŠA NIKADA NEĆE PRESTATI!
Ljubav je kao dupin sto se obasjan mjesecinom kupa u toplini tvojih ociju. Zato ih nikada nemoj sklopiti, jer kazu da dupini umiru u tami
... Rođena sam da patim,
rođena da gubim,
uvijek tugom platim što
volim i ljubim... Što je bilo
prošlo je, moje vrijeme
došlo je, svaku bol da
bolom vratim i svaku suzu
da naplatim!!!
...Teško je biti NITKO i
NIŠTA u očima koje
su tebi SVE...
Al život ide dalje,
nepita dal BOLI ILI NE!!!
Oci tvoje plave boje ranile su srce moje,
a toj rani nema lijeka
voljet cu te DOVIJEKA!
*zovem se Valentina
* rođena sam 30.9.1992 što znači da imam 15god
* slušam Nickelback, Snow Patrol, 3 Doors down, Within Temptation , Linkin Park, Plain White t's, Gavin Degraw... Dino Merlin i SMS od domacih... a i Tosu takoder..
* volim narančastu boju, biologiju, životinje, posebno tigrove, izlaske, Ivana...
* mrzim: laž, matematiku, fiziku i TZK 
pauke (brrr, njih se bojim), svadat se s mojoj ljubavi Pokijem, jednu kucku iz razreda...
*frendice bez kojih neznam kaj bi.. Jasmina, Vedrana, Mateja, Lucija, Valentina, Tea, Ana (Puljka)
*naj film : Gospodar prstenova, Step up, Muško ženske stvari, Ona je najbolja, Pirati s Kariba, Antarktika, i mnogi drugi...
* naj glumac : Johnny Depp (legenda) jedan jedini i neponovljivi Martin Lawrence te naravno Owen Wilson...
*najzgodniji glumac : e to je posve nešto drugo, Orlando Bloom, Jonatthan Benett, Ryan Phillipe, Travis Fimmel, Tom Welling i tako redom (Brada Pitta mrzim,bljak)
* idem u Prirodoslovnu školu vladimira Preloga, 1.e 
* naj crtići :Balto, Kralj lavova, Ledeno doba, Pusti vodu da miševi odu (puževi golaću su mi jednosavno NEODOLJIVI!!!)Shrek... ima ih još ali ovi su fakat predobri...
Moj msn
valentina.0914@hotmail.com
Angel with broken heart
getupstepup
...Pali Anđeo...
How you know
Chotica
Ogledalo duše
Karla
Keti
***... !!! žAnA !!! ... ***
smotana i smotanija
~ThE wHoLe sToRy ~
*moniqe*
Yasmin Converse
fireoflove
Jasmina
Luce
Piccola Stella
Lilly Potter
nicky
sugar baby
ako malo bolje čitate shvatiti ćete da je to i naziv mog bloga)
SMS
Do bola
Da budes sretna, da budes voljena
oduvijek samo to sam htio
da nekog volis i taj neko
da budem ja ali to nikad nisam bio
Od mene ostace znam
samo sjena
kad jednom kazes mu da
za sva vremena
Ref.
Kako cu zivjeti s tim
ako ti srecu pozelim
s njim, a volim te do bola
kojim cu putem do dna
to samo moja dusa zna
ranjena, napukla na pola
Kako cu zivjeti s tim
ako ti srecu pozelim
s njim, a ja te volim vise
al' vidim da nemam kud
da na mom' srcu uzalud
tvoje ime pise
Budi mi sretna i ja cu usnama
osmijeh nakratko da vratim
vremena imam, zivot je predamnom
cijeli da za tobom patim
Od mene ostace
znam samo sjena
kad jednom kazes mu da
za sva vremena
----------------------
SMS OTKAD NISMO ZAJEDNO
Ne znam otkud meni to
da cu te preboljeti
i za ljubav da je lijek
nekog drugog voljeti
al' znam da nije pravedno
to sto nismo zajedno
Ne znam sto to meni bi
kad si rekla da je kraj
da se pomirim sa tim
i rukom odmahnem, al' znaj
da sam dotakao dno
otkad nismo zajedno
Ref.
Lazem da mi ne smeta
kad za tebe pita neko
za tebe ni kraj svijeta
nije dovoljno daleko
Kako da ti oprostim
kad ne mogu protiv sebe
i da te zaboravim
sve me podsjeca na tebe
Ne znam otkud meni to
da cu te preboljeti
i za ljubav da je lijek
nekog drugog voljeti
al' znam da nije pravedno
to sto nismo zajedno ----------------------
Toni Cetinski - Kad bi dao Bog
Minutu pred kraj za naš oproštaj
ja priznat ću grijeh ko slamku za spas.
I past ću na dno, zaslužujem to
da sudiš mi ti.
Da nam Bog noćas da
ljubav kao zadnju priliku,
rađe nego svijet
uzeo bi nju.
I nebi nitko kao ja
tvoju ljubav tako čuvao,
nju sam imao pa izgubio.
I stid me i strah što ostat ću živ,
ne postoji riječ koliko sam kriv.
Spreman je stol,
da večeram bol odeš li ti.
Da nam Bog noćas da
ljubav kao zadnju priliku...
----------------------
DINO MERLIN MOJ JE žIVOT ŠVICARSKA
S vremena na vrijeme
tvoje ime spomenem
s vremena na vrijeme
telefon okrenem
988 niko ne znam ko sam
Oprosti mi sto smetam
znam da je kasno
i da si zauzeta
al' valjda ti je jasno
Nocas sam u krizi
k'o toranj u pizi
nocas budi dobra
k'o sto nikad bila nisi, ti znas, da
Ref.
Moj je zivot Svicarska
skoro pa savrsen k'o blistavi brilijant
vjestom rukom izbrusen
imam sve sto pozelim samo jedno ne
da me neko bar na tren voli zbog mene
S vremena na vrijeme
tvoje ime spomenem
onako bez dileme tvoj broj okrenem
nocas me je stalo cujes li budalo
dodji dok me nije srce izdalo
There is no one... Uh, kako sam ljuta... Ludim... Već sam vam pričala da sam trebala ić na natjecanje iz biologije a da mi nisu dopustili... I već sam onda bila ljuta... A tako je bilo i curi zvanoj Anja koja ide sa mnom u razred a kojoj također nisu dopustili pisati test, no ona se valjda znala izboriti za sebe pa je ipak učila i pojavila se natjecanju iako joj nisu dali da piše test... I jest... I iako su svi gubili nadu jer nismo samo nas dvije bile spriječene pisati test, ona se pojavila na natjecanju i pisala ga je... Zašto?? Jer se neki uopće nisu pojavili na natjecanju i bilo je testova višta!!!!! I mogla sam pisati taj test a šta je još gore, oni koji su ga pisali kažu da je test bio jako lagan i da će vjerojatno proć... Ma da se ubiješ!!!!
Ne vjerujem... Neznam ni sama kak bi se sad trebala osječat ali znam da sam ljuta, tužna i najviše od svega razočarana... Ali tako sam htjela pisati taj test... Zbilja volim biologiju... Ah zašto se to meni događa????? A Filip... zbilja ga želim zaboraviti... Izbjegavam ga... Nisam ga vidjela danas cijeli dan, i užasno mi nedostaje njegov osmjeh i njegov duuubok glas te one prekrasne oči koje doslovno nikog ne ostavljaju ravnodušnim
... A neznam što da vam još napišem... Idem ja sad živjet u svojoj ironiji...
p.s Ma kako se to meni moglo dogodit, a mogla sam na natjecanje!!!!! ZAŠTO JAAA??????
Kaj nije sladak?
Dosta mi je… Ne mislim više patiti zbog Filipa… Shvatila sam da me ne voli i da ja ne mogu učinit baš ništa da promijenim njegove osjećaje… Mogu i ja biti sretna… I bez njega… Uništio mi je prvo polugodište osmog razreda, kada bih trebala biti sretna ali ne mogu jer mi ne da… Ne dopušta mi da ga izbacim iz svog srca… Svaki put se urezuje sve više u moje misli, i svaki put kada mislim da ga zbilja mogu preboljeti i da više ne želim patiti zbog njega, pogledam ga i vidim njegove oči, tako lijepe velike i tamne i nešto u meni pukne… No sada sam sigurno odlučila, ne mogu se više mučiti… Ostalo mi je još malo vremena, jako malo vremena… Ovdje u mojoj osnovnoj školi… Ne mogu upropastiti i to malo što mi je ostalo… Boli me.. moja odluka me boli… Ali znam da to moram učiniti jer nemam izbora, ne voliš me i ja to ne mogu promijeniti, oh tako bih voljela da mogu… Kako bih voljela da me ti jednom grliš… Srce mi plače zbog moje odluke, no znam da je ispravna… Ne ću te moći tako brzo zaboraviti no nastojat ću… Znam da će moj život biti drukčiji bez tebe no znam da je tako bolje… Posumnjat ću u svoju odluku, znam, no nadam se da će moja snaga volje napokon prevladati ljubav koju osjećam za tebe… Filipe, i ja mogu naći nekoga tko će me zbilja voljeti, nema smisla patiti za tobom… Suze mi se slijevaju niz lice dok te pokušavam zaboraviti jer ne mogu, ne mogu tako lako odbaciti svoje osjećaje prema tebi… Čemu plakanje za tobom dok tebe baš briga… Isplakala sam mnogo suza zbog tebe i sad sam napokon odlučila da je bilo dosta… Napokon je bilo dosta… Volim te Filipe… No ti ne zavrijeđuješ tu ljubav koju ja osjećam za tebe… Nisi vrijedan moje patnje… No svejedno… Hvala ti… Shvatila sam što znači zbilja voljeti nekoga… I još nešto... Nejdem na natjecanje... Ne dopuštaju mi... Nema veze... Ja ću ostvariti svoje planove i bez nekog glupog natjecanja iz biologije....
and now
i am crying in the dark
waiting
and hoping
that you will come
but i dont...
i dont belive
cause you dont love me
but i will waiting
until i find out
why?
why i need to love you
tears on my face
proves my love
and they are telling you
i wont forgot you
until i live...
Odlučila sam napisati još jedan post jer moram podijeliti s vama ono što sam i sama shvatila i što je riješilo mnoge moje probleme... Voljela sam svog bivšeg i sada najboljeg prijatelja Darka... Nikad nisam sretnija nego kad sam s njim, kada mogu osjetiti da me štiti i da sam s njim i da neću ostati sama, ne dok je on tu... I zato sam napravila veliku pogrešku koja mi veoma promijenila zadnjih par tjedana života! Mislila sam da sam ponovno zaljubljena u njega, bila sam i sama zbunjena zbog svojih osječaja, ali nisam ih shvačala... A sad, sad sam shvatila... Ne volim ga, ne kao nekog koga bih mogla ljubiti i grliti samo kako bih udovoljila svoje potrebe... Volim ga kao brata, prijatelja, kao nekoga bez koga ne mogu... Kao nekoga tko mi znači najviše na svijetu, nisam ga voljela kao dečka... Zaljubljena sam u Filipa, dečka kojeg naprosto obožavam... No on mene ne voli, pokušavala sam u Darku pronači ono što mi Filip ne pruža, znajući da me Darko ne će odbiti! Darka sam zamijenila s nekim koga volim, u kojeg sam zaljubljena i zbog kojeg mi svaki put srce zaigra kad prođe pored mene... No znajući da Filip nema iste osjećaje prema meni bila sam očajna te pokušala to proaći u darku... Darko, žao mi je... Na tjedan dana sam izgubila tvoje prijateljstvo misleći na sebe, pokušavajući dobiti ono što želim kog Filipa, no on mi ne pruža... Ljubav....Ne vjerujem ali toliko želim vjerovati da ću barem jednom imati priliku biti s Filipom, toliko još zaljubljena nisam bila...Ne vjerujem ali toliko želim vjerovati da će mi se ispuniti ta želja za koju se toliko molim i za koju bih dala sve... Ne mogu vjerovati kad aznam, prepoznajem te, gledam te... Gledam te kako prolaziš hodnikom i akko spuštaš glavu znajući da te ja gledam... Ne znaš a niti ne zamišljaš koliko me to boli.. Svaki tvoj spušteni pogled i svaka rijeć koja nije upućena meni, svaki osmijeh kojeg ja nikad neću gledati, urezuje mi se u srce i i svaki put urezuje se sve dublje i svaki put sve jače boli... Ne znaš koliko mi je stalo do tebe, neznaš koliko boli kad me tako odbijaš, Filipe... Ne vjerujem ali tako želim vjerovati da ćemo jednog dana zbilja biti zajedno.... Ne vjerujem ali želim vjerovati... I sad druga vijest... Idem na natjecanje iz biologije, koju naprosto obožavam() i bez koje nemogu živjeti.... Držte mi fige za sreću, pa možda prođem.... Trebat će mi!!! Otkrila sam još jednu strast... Strast za pingvinima, toliko obožavam ta mala stvorenja, tako su slatki i izgledaju tako nevino i zbunjeno... Preslatki su... Evo vam slikica s pingvinima... Joj, preslatki suuuu!!!!!!
a href="http://www.bigoo.ws">
Da, kao što naslov kaže... Probudim se u ponedjeljak ujutro, budilica ionako ne zvoni, trčim na bus ko zadnja budala, uđem u pretrpani autobus ali se prije toga vani smrzavam na onome kaj neki ljudi zove stanicom (ako se ugao dučana može zvat stanicom) ugl, uđem, unutra neki ludi vozač kaj je valjda popio koju čašicu prije posla valjda da izdrži nas svu dečurliju, no to mu nije bio pametan potez jer je vozio ko luđak i sve nas skoro poubijo... Dođem u školu, sva jadna i ljuta kaj je prvi sat povijest i ona ogavna Božička (žena nikad nije vidla britvicu, a još i obuće minicu, bljak) no dobro, i pokušam otvorit torbu i vidim da mi je nestao moj najdraži privjesak malog magarca iz W.Pooha kojeg obožavm i naravno popizdim, jer je bilo očito da je pao u busu dok je onaj psihopat vozio ko gonjen od najgoreg neprijatelja... I taman kad se malo smirim, evo ti ove luđakinje koja nas punih 45 minuta tupi glupim i neizmjerno dosadnim činjenicama iz početka drugog svj. rata koje ionako nisam zapamtila... Ionako već svi mizerni jer moramo živjet u onoj rupi, gladni, umorni i ispranog mozga jer smo prvi sat imali povijst, krenemo mi na tjelesni... I tak se mi presvlačimo u onoj hladnoj, pljesnivoj svlačionici koja samo kaj se ne uruši, dok ne dođe profa koju isto ne simpatiziram nekaj previše, i tak se mi dovlačimo u dvoranu ko da idemo na izvršavanje smrtne kazne! Onda nas ova pili s onim glomaznim košarkaškim loptama, pa smo malo s njima trčali oko drvorane ko neki pokusni kunići ko da nas tjera sam vrag... Ali naravno da to miss gym nije dovoljno pa nas još malo mući s skok šutom... Ali naravno ja nisam naj atletičar godine pa malo izvježbava glasnice na meni... I tak se žena dere a ja ju bledo gledam (sam ti pričaj baba) misleći na pizzu koju ću kupit nakon kaj izađem iz ove rupe... Ali prije toga... VJERONAUK!! I tak dođe žena, onda nas još mući s molitvom, i tak se mi molimo ko da muhe teramo i naravno da žena poludi i naljuti se na nas... Ali ajde, bar nas je poštedila onog torturnog predavanja o nekim religioznim činjenicama u koje ionako niko ne vjeruje, jer zvuće ko da su pisane za neki SF film... Ali je zato ta nas priredila nekaj puno "bolje" odlučila nam je uvalit neke plakate s temama bog se smiluj.... Nakon dugo vremena koje se za nas činilo ko da neko svaki čas vraća sat unatrag naapokon zvoni.... I tak izjurimo mi iz te rupetine ko od vraga gonjeni, sretni da smo se napokon riješili te ludnice u kojoj su nam mozak ispili jer ipak nije malo imat rasku (koja je iz matke) i božičku dva sata, a onda još kao bonus jer nismo dovoljno prepatili daju nam i Bastijančićku (TZK)... Nikad nisam bila sretnija, kad sam ga ugledala, onaj stari, smrdljivi, s tri centimentra prašine na prozorima, naš samoborček!! Ukrcali smo se u njega još uvijek s strepnjom prisjećajući se traume od ujutro... Vozimo se mi tako, pričamo, dok nam se polako osmjesi vračaju na lice... putujući onom selendrom do svoje kuće koja mi nikad nije bila draža... I tako stignem ja kući... dome slatki dome, zavalim se na krevet i provedem ostatak dana razmišljajući o predivnom, najljepšem i najočaravajućem danu u školi (bez sarkazma) ... 
p.s nadam se da post nije predug, i nadam se da će ga neko pričitat do kraja...
moj izgubljeni mago... evo i još jedna slika, na ovoj slici je Elijah Wood (za one koje neznaju) inaće mi nije zgodan ali na ovoj slici je i prezgodan, pa sam je morala objavit....
Dobro, post nema neke veze sa naslovom ali dobro... U ovom postu neće bit nekog velikog filozofiranja jer mi je već pun k**** filozofiranja i plakanja i svega.... Od kad sam na praznicima moje umetničke sposobnosti su skroz na minimumu... Nije da nisam sretna kaj su praznici al ono.... Fali mi društvo... Božička ( tj da budem preciznija fali mi to kaj nemogu više smišljat uvrede na njen račun --krava-- što također povezujem s tim da mi "umjetničke sposobnosti slabe ) i fali mi Filip (najviše) ... Njegove prekrasne oči i tamna smeđa kosa... Ok, puko film, sjetimo se da me ne šljivi... Doma sam ko rob peglam, perem suđe, brišem prašinu, pa opet malo peglam... ! Mislila sam da ovo nikad neću reć... te rijeći iz mene izaze tako teško ali... JA HOĆU U ŠKOLU!!! (znam sad svi mislite ovo 
) Ali ne zamjeram jer znam i sama da nisam normalna... Ali gle pogledaj istini u oči, najzanimljivije kaj sam doma doživjela jest kad su mi jaja zagorila... Istina nebi ni u školi doživjela niš uzbudljivije od kulje iz matke ili povijesti (
) al ajde... A kad sam već matematiku spomenula ajmo malo o tome... Iz dana u dan idem na instrukcije i svaki dan sve manje kužim... Ali naravno da me mojji i dalje tjeraju... Pa kaj je tak teško za shvatit da sam ja propali slučaj da mene više niš nemre spasit (hmpff ko da je 3 iz matke tak loše 
) ne kužim ta sva sranja (da prostite na izrazu) i tolku zanimljivost oko tih brojeva ... A kad vidim korjene, razlomke i slične gluposti koje zovu ko zna kak sve ne, mrak mi padne na oči... I došlo mi je da se zapitam jel to sve fakat potrebno???? A da ne spomenem one mučeničke činjenice iz glazbenog i iz povijesti... Kod da je mene briga kad je tam neki Radić osnovo neku stranku.... Ma daaaaj... 
a glazbeni.... S tim kaj sam ja naučila da je tam neka Ana fakat dobra balerina neće niš pomoć u životu.... A imam ja još tog za napisat ali počinje mi crtić Balto (koji naprosto obožaaaavam ) Čak sam si i psa nazvala Balto... Luda sam za tim crtićem... Ok već sam naporna, ciao... Kiss
evo vam i slika meni najzgodnijeg Orlanda Blooma mmmm 
da čujem ko to misli da on nije sladak... Ma pogledajte ga samo....
Jedna osoba kojoj se jako sviđaju moji postevi nagovorila me da napišem novi post jer za one koji neznaju, već sam htjela izbrisati blog jer je jedna osoba doznala za moj blog i izrugivala se onome što sam ja napisala... No dobro... Kad sam prekinula sa svojim zadnjim dečkom, obečala sam si da neću tako skoro forsirati da si nađem nekog novog, htjela sam malo biti sama i razmisliti o svemu, koji je smisao imati nekoga! Napravila sam veliku pogrešku što se tiće zadnjeg dečka... Lagala sam mu... Napravila sam najveću pogrešku, vjerujem da mi nikad neće oprostiti, i shvačam ga, nisam se smjela tako poigrati njegovim osječajima, jer po onome što mi je rekao bio je zaljubljen u mene... Kad smo se upoznali, mislila sam da je simpa, no samo to, nikad ga nisam htjela kao dečka, nisam ga voljela, nisam ni bila zaljubljena u njega, izigrala sam ga... Mrzit će me zbog toga, i vjerujem da nikad više neće razgovarat sa mnom... Žao mi je... Znam da sam ti rekla da te volim, no nisam tako mislila, nikad nisam bila zaljubljena u tebe, sve što je Marko rekao je bila istina, prava istina... Zavrijeđuješ bolje... Možeš me mrziti, shvatit ću, naučila sam, nikad više neću učiniti takvu pogrešku, a ti... Ti moraš naći nekog tko te zbilja voli, ne nekog kao što sam ja... Oduvijek sam bila zaljubljena u Filipa... I prije tebe, i dok sam bila s tobom... Ovaj post je posvečen samo jednoj osobi...Mom bivšem... A sad se vračam na onu temu o kojoj sam počela pisati na početku... Bilo mi je dosadno kod kuće i odlučila sam otići tamo gdje se osječam najsretnije i najbolje... Svom prijatelju Darku... Došla sam i primio me no vidlo se da je upravo izašao iz kupaonice jer je bio zaogrnut samo ručnikom. Kad sam ga ugledala, osječala sam se kako se dugo nisam ... Osječala sam se kao prije, dok smo bili zajedno, nekako..čudno... No zanemarila sam taj osječaj, misleči da je normalno da me privlači jer je na kraju krajeva dečko... Sjeli smo i počeli gledati film, dok na polovici filma me zagrlio i stavio ruku na moja prsa (za perverznjake: na prsa ne na sisu) Opet onaj čudan osječaj... Počela sam ubrzano disati dok sam razmišljala "Što to radim? Nije istina, ne, nemogu, nemogu se ponovno zaljubljivati u tebe?!" NEĆU IZGUBITI ONO ŠTO NAJVIŠE VOLIM. ON MI JE PRIJATELJ!!!! U sebi sam bila očajna... Vrištala sam, plakala u sebi, nisam to podnosila... Otišla sam u kupaonicu... Sjela na WC školjku i plakala, plakala sam dugo i tiho, beskrajno dugo... Neznam koliko sam dugo bila unutra, no kad sam izašla sve što sam htjela jest otići kući... Izmislila sam najgluplji razlog te izjurila iz stana i otišla kući... Plakala sam cijelim putem kući u sebi skrivajući u sebi bijes, očaj i tugu... Kako sam mogla biti tako glupa, upropastiti ono najvrednije što imam... Njegovo prijateljestvo...
P.S Znam da mnogi neće shvatiti ovaj post jer sam u prošlom uporno tvrdila da ga volim ko frenda a sad ovo... Ovaj post je ionako... Ma nije važno...
Nekako u zadnje vrijeme nemam inspiracije niti za pisanje postova, no ipak ću probat nešto napisat pa šta bude... Ne očekujem baš puno komentara ali nema veze... Nakon dudo vremena sjetila sam se jedne osobe, osobe koja mi je mnogo pomogla u životu i bez koje ne bih bila ono što jesam, govorim o svom prijatelju Darku, nakon dugo vremena sam se sjetila dana kad je ušao u moj život i promijenio ga... Znam da sam sjedila u zubarskoj ordinaciji u strahu od boli koja me čeka iza onih glomaznih bijelih vrata... Sjedila sam i čekala kad ću začuti onaj smirujući glas sestre koji me poziva da sjednem na onu stolicu, i kad zbilja, odjednom su se otvorila velika bijela vrata, no nije izašla sestra nego jedan dečko, prekrasne plave kose i prekrasnih plavih očiju, te prekrasnog osmijeha od kojeg sam se odmah osječala bolje... Od velikog šoka uspjela sam se samo nasmješiti, misleći da netko takav nikad nebi ni razgovarao sa mnom... Napetost je rasla iz dana u dan, neprestano sam isčekivala taj dan kad ću ga opet vidjeti... I dočekala ga, ušao je u ordinaciju razbarušene kose od vjetra i predivnog rumenog lica... Opet sam se skamenila, no ipak sam uspjela progovoriti onaj najjednostavniji "bok" koji je zvučao tako glasno, i onda... Nakon stotinke tišine koja se meni učinila kao sat vremena uzvratio je onim najjednostavnijim "bok" koji je zvučao kao najljepša melodija koja je polako otapala nelagodu iz mog srca... Nakon tjedan dana pitao me ono, što sam tako jako priželjkivala, iz dana u dan, za što sam molila svake noći od onog dana kad sam ugledala njegove predivne oči... Pitao me hoću li biti s njim.... Nakon što me to pitao nisam ni slutila kolike ću noći provesti u njegovu zagrljaju, osječajući njegove tople i mekane ruke oko svog struka, ljubeći njegove meke usne... Voljela sam koliko je to mogla jedna četrnaestogodišnjakinja, voljela sam ga svim srcem, voljela sam ga bez obzira na sve... Znala sam da nećemo zauvijek biti zajedno iako sam to svim srcem priželjkivala i najviše sam strepila od onog dana kad ću ga morati gledati u zagrljaju druge djevojke, prisječajući se da sam jednom davno to bila ja, da je mene onolikom ljubavlju gledao i ljubio, kad će mi reći ono konačno zbogom... I dogodilo se... Odjednom je zazvonio telefon i kada sam čula njegov predivan dubok glas, srce mi je bilo nekako veselije no znala sam da nešto nije u redu... Otišla sam do njegova stana, pozvonila i ušla... Bilo mu je teško, nije znao kako mi reći... Zagrlio me i rekao mi da mu je jako stalo do mene ali da je gotovo, da je našao nekog koga voli više od mene... Mislila sam da ću umrijeti, nisam znala što reći, nisam znala što učiniti, nisam znala ništa pa sam počela plakati, tako jako plakati kao što nikad nisam... Obečao mi je da ćemo ostati prijatelji, no znala sam da sam ga izgubila, da to nije istina, znala sam da je gotovo... Ali nije se ostvarilo, sada smo još uvijek zajedno, kao prijatelji, i volim ga svim srcem i vjerojatno je on jedina osoba koja mi je toliko pomogla, koja mi je pomogla da živim, koja me naučila voljeti... Hvala ti Darko...
