S lijeva na desno: Tihomir Ponoš, Kristijan Vujičić, Tvrtko Jakovina

TREĆA STRANA HLADNOG RATA - KANDIDAT ZA OVOGODIŠNJEG KIKLOPA

Tribina o Nesvrstanima četrdeseta je u nizu tribina u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića na kojima se pokušava riješiti važna društveno-politička pitanja. Tribinu je osmislio profesor Kristijan Vujičić koji se odlično snalazi u voditeljskoj i uredničkoj ulozi. U vrlo kratkom uvodu Vujičić je kazao tek nekoliko bitnih informacija. Knjiga Treća strana Hladnog rata, autora Tvrtka Jakovine, objavljena je u izdavačkoj kući Fraktura i donosi priču o Nesvrstanima i visoko ambicioznoj, pragmatičnoj i efikasnoj jugoslavenskoj diplomaciji. Knjiga je objavljena u veljači ove godine i riječ je o monumentalnom povijesnom štivu na 782 stranice, novinarskim rječnikom rečeno, tisuću kartica rukopisa o Pokretu nesvrstanih. Temelj za ovo impresivno i opsežno štivo je zbirka dokumenata iz bogatog arhiva Josipa Vrhovca, nekadašnjeg saveznog sekretara za vanjske poslove, visokog hrvatskog i jugoslavenskog političara u 60-ima. Jakovinina knjiga Treća strana Hladnog rata nominirana je za ovogodišnju književnu nagradu Kiklop u kategoriji za znanstvenu knjigu godine.

Jakovina i Ponoš svojim su izlaganjem pokrili cijelu povijest Nesvrstanih, koliko god je to bilo moguće u sat i pol, koliko je tribina potrajala. Dotakli su se samih početaka kad se počela oblikovati ideja o Nesvrstanima, govorili su o važnosti Josipa Broza Tita i Jugoslavije unutar Pokreta, zatim o Konferenciji Nesvrstanih u Havani 1979. godine, o Titovu suprotstavljanju kubanskom vođi Fidelu Castru da se Pokret svrsta na stranu Sovjetskog Saveza. Prisutni su mogli čuti o pozitivnim i negativnim stranama Pokreta, o završetku Hladnog rata, o tomu kako je Pokret izgledao u 80-ima nakon Titove smrti, ali i o tomu gdje su Nesvrstani danas na globalnoj političkoj sceni i kakva im je uloga.

Starija publika pratila je tribinu iz prvih redova...

... dok je mlada studentska populacija zauzela pozicije na galeriji.

LAKO, UGODNO I POUČNO

Tihomir Ponoš je ovom prilikom govorio u svojstvu urednika knjige Treća strana Hladnog rata. Objasnio je kako je zapravo mnogo tema obrađeno kroz temu nesvrstanosti i kako je ova knjiga jedan od rezultata što se može učiniti s Vrhovčevim blagom. Uređivanje knjige opisao je s tri pridjeva: lako, ugodno i poučno. Ono što ga je mučilo prilikom uređivanja i što mu je zadavalo glavobolju je problem kako napisati cijelo mnoštvo stranih imena, azijskih i afričkih, našem podneblju egzotičnih. Tako je, na primjer, naišao da se ime Gadafi može napisati na 37 različitih načina od čega su čak četiri relevantna. Ponoš je knjigu u koncepcijskom smislu valorizirao kao metodološki vrlo vrijednu. Kazao je da je se bez problema može čitati segmentirano, svako poglavlje za sebe, ipak, cjelovito čitanje donosi ukupnu sliku o jugoslavenskoj diplomaciji.

Autor knjige Tvrtko Jakovina bio je blagoglagoljiv i istovremeno samozatajan. Konstatirao je kako su recentna zbivanja u Sjevernoj Africi dodatno aktualizirala tematiku kojom se knjiga bavi. Otkrio je cijeli niz zanimljivih podataka vezanih uz pripremu knjige i, rekla bih, arheološkog istraživanja građe. Dokumenti o Nesvrstanima pohranjeni u Jugoslavenskom arhivu u Beogradu bili su klasificirani po temama, a ne po zemljama. Prema Jakovininim riječima, knjiga je lepezasta, poput harmonike – dugmetare, kako je on i njegovi prijatelji i bliski suradnici u šali nazivaju. Lako ju je čitati s lijeva na desno i obrnuto, njezin središnji dio otvara dokumente s koje god strane krenuli čitati. Iz doista impresivnog izlaganja profesora Jakovine vrijedno je izdvojiti barem neke činjenice o Nesvrstanima.

50 GODINA OD OSNIVANJA NESVRSTANIH I 20 GODINA OD ZAVRŠETKA HLADNOG RATA

Pokret nesvrstanih Jugoslaviji je donosio međunarodni ugled i prostor za vanjskopolitički probitak. Prošlo je pedest godina od nastanka Nesvrstanih i dvadeset godina od završetka hladnog rata. Pokret nesvrstanih okupljao je sve: od krajnje lijevih do krajnje desnih političkih opcija. Zalagao se, između ostaloga, za ravnopravnost u međunarodnim odnosima, međutim, propustio je razvijati i podupirati emancipaciju društva i pojedinca, tako da u njemu nalazimo velik broj autokratskih sistema. Jedan od osnivača pokreta bio je i Budimir Lončar, jugoslavenski ministar vanjskih poslova, šef Titova kabineta i savjetnik bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića. Sudjelovanje Jugoslavije u Pokretu nesvrstanih jačalo je njenu poziciju u Europi ali i u široj međunarodnoj zajednici. Nadalje, Pokret je pridonio jačanju UN-a i njegovoj transformaciji u svjetski sustav, sustav koji je utemeljio novi sustav međunarodnog prava. Jugoslavija je bila osnivačica Nesvrstanih, jedna od najaktivnijih zemalja članica i jedina stvarna konstanta unutar Pokreta. Iz današnje perspektive nevjerojatno je da je Jugoslavija zemlja koja je utjecala na svjetsku povijest. Također, Jugoslavija je sklapala i obavljala neke visoko unosne poslove, primjerice, u Iraku ili Libiji. Pukovnik Moamer Gadafi sklapao je poslove s jugoslavenskim poduzećima radije nego sa zapadnim premda su jugoslavenska bila trostruko skuplja, ali su dolazila iz korektnije i prijateljskije političke klime.
Danas nesvrstanost ima svoje mjesto u suvremenom svijetu ali na jedan drugačiji način. Nesvrstani danas emancipaciju mogu provoditi većom integracijom, a nesvrstanost u suvremenom svijetu podrazumijeva borbu protiv globalizacije, koja pojačava jaz na svjetskoj ekonomskoj i društveno-političkoj sceni.

Velika posjećenost tribine i ispunjena čitaonica do zadnjeg mjesta još je jedna potvrda u nizu da javnost prepoznaje i sa zanimanjem prati rad profesora Jakovine.