26.10.2009., ponedjeljak
Delfini u Uljaniku
Odnedavno sam sa svojom grupicom delfina započeo i sa treninzima na suhom. Subotom u 10 h. skupimo se na našem poligonu u Kostreni i igramo se sa biciklima i trčkaramo pomalo. Sat vremena brzo prođe, a trening uvijek završimo nekom igricom ili štafetama.
Djeca se obožavaju vozikati na bicikli ali im se trčati baš i ne da. Djeca te dobi niti ne smiju previše trčati, jer još nemaju sasvim razvijen mišićno koštani sustav. Mi nikad dosad na treningu nismo pretrčali više od kilometra. Baš zato mi se ideja da odvedemo djecu na utrku Dan Uljanika činila malo prehrabra. Na toj utrci, naime, sva djeca čak i ona ispod 10 godina trče 2 kilometra. No, kad mogu drugi, mogu valjda i oni, ionako smo planirali jedan zajednički izlet, pa zašto ne na utrku.
Krenuli smo iz Rijeke oko 6:45 klupskim kombijem i sa tri osobna auta. Mjesta je bilo, ali svi su htjeli u kombi. Ukupno 12 delfina, 2 juniora, 6 roditelja i dva trenera. Putem smo imali dva nepredviđena zaustavljanja, a na samom ulazu u Pulu promašili smo skretanje za obalu i završili kod gradske tržnice. Zaglavili smo na nekom parkingu, a već je bilo skoro 9 sati, jedva malo više od pola sata do starta prve grupe, dječaka do 10 g. U trenu sam donio odluku da se iskrcamo i pješke u Uljanik. Odluka je bila dobra jer nam je trebalo svega 5-6 minuta. I prijave smo izveli munjevito (većinu djece sam prijavio ranije) i pomalo panično smo se prihvatili prikapčanja brojeva. To je jedna od stvari koje najviše mrzim na utrci, a sad sam morao kačiti brojeve na dvanaestoro djece. Srećom. Roditelji su pomogli pa smo i to nekako završili. Još završne pripreme, odlazak na WC i doslovce trkom na startnu liniju udaljenu skoro kilometar od mjesta prijava. Poredao sam šestero dječaka na zadnju liniju i objasnio im da krenu polako, da puste svih ispred sebe i kad se gužva raščisti krenu polako naprijed. Dva kilometra je duga utrka za djecu. Ali vraga ! Čim je pištolj opalio, svi su jurnuli u šprint, tako da su dvojica (ne mojih, na sreću) završili na podu. Krenuo sam za njima, da ih malo usporim, ali nisam ih mogao stići jer se nisam želio gurati među djecu. Naravno, već nakon 200-300 metara neki su počeli hodati, ali ove svoje nisam vidio niti nakon 800 metara. Otišao sam na cilj da ih tamo sačekam. Kad su stigli, odjurio sam opet na start da ispratim djevojčice na isti način.
Opet ista priča, pucanj, jurnjava, padanje! Ni ovaj put nisam mogao niti do jedne od svojih curica, samo sam vidio tri od njih pet onako pedesetak metara ispred sebe. I tako su se, manje-više, sve utrke odvijale do kraja. Moram reći da sam na kraju izuzetno zadovoljan rezultatima i načinom kako su oni to pretrčali, obzirom da gotovo i nismo imali pravih trkačkih treninga. U svakoj utrci nastupilo je oko 200 djece, a vrijedi istaknuti izuzetan rezultat Dore Lušić na 10. mjestu, Karla Radoševića na 19. i Dore Smaila na 29. I svi ostali plasirali su se ispod 100. mjesta, znači u gornjoj polovici. Uspjeh je tim veći jer svi oni imaju pravo nastupa i druge godine u istoj kategoriji, a Dora čak i za dvije godine, što znači da je bila 10. u konkurenciji čak i dvije godine starijih djevojčica.
Nakon svog tog trčanja gore dolje, od starta do cilja i nazad, na start glavne utrke krenuo sam prilično iscrpljen i dehidriran, jer mi je jedna curica popila skoro cijelu bocu energetskog napitka. Trčao sam prilično teško, i istrčao skoro dvije minute sporije nego lani.
Za to vrijeme djeca su uživala igrajući se u parku, šetajući gradom a neki su imali i bicikle, pa su se vozikali, naravno, sve pod kontrolom roditelja. Na povratku u kombiju stradale su ogromne količine kolača, krafni, grickalica i sokova. Ništa od toga nisam im dopustio prije trke, tako da su sad obilato nadoknadili. Ovo je bio jedan izuzetno lijep izlet, vrijeme je bilo prekrasno i svi smo se dobro zabavili. Veliko iskustvo za mene, jer nikad još nisam vodio djecu na ovu utrku. Nadam se da su i oni nešto naučili, i siguran sam da ćemo iduće godine igrati vrlo značajnu ulogu u rezultatskom smislu …
Galerija slika
Kompletni rezultati
Video (by Dino Alberini)
|
- 10:55 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
