Nakon lijepog rezultata u Rapcu, stvari su polako (ali sigurno) krenule nizbrdo. Uslijedile su nesnosne vrućine i sve manje mogućnosti za kvalitetan trening. Odradio sam jedan prilično neuspješan triatlon u Gornjoj Stubici. Nakon dugog i frustrirajućeg putovanja, jer smo mislili da ćemo zakasniti na bus koji vozi na start utrke, stigli smo ipak na vrijeme, jer je i bus kasnio. U svemu tome nisam se baš najbolje snašao (uvijek me zbune te dvije zone izmjene) pa sam zaboravio na hidrataciju. Polokao sam skoro cijelu dozu napitka neposredno prije starta i na samoj utrci dehidrirao. Trčanje je bilo katastrofa. A imao sam otvoren put do trećeg mjesta u kategoriji. Pretrčao me (sasvim zasluženo) čovjek, koji je, iako dobar trkač i plivač, odradio možda i prvi triatlon u životu.
Nakon toga planirao sam na godišnji odmor, i u ta dva tjedna se pokušati što bolje pripremiti za predstojeći Aquatlon u Puli. No velike vrućine i filozofija „lako ćemo“ i „ima vremena na godišnjem sam“ učinila je da sam ta dva tjedna trenirao manje nego inače. U međuvremenu smo pobjegli na par dana u Gorski Kotar, iskupali se u rijeci Kupi (fenomenalno) a ja sam odradio jedan trkački brdski trening. Bilo je užasno. Rano jutro, temperatura oko 15 C, a ja sam se jedva vukao. Sudjelovao sam i na međunarodnom plivačkom mitingu „Kupom uzvodno“, manifestaciji koja je atraktivno zamišljena, ali jako traljavo provedena. Pliva se uzvodno, u tri pruge, po tri plivača po kategorijama. Kako nas je bilo jako puno, to je potrajalo skoro cijeli dan. I nakon svega treba čekati obradu rezultata, da bi po tri najbolja odmjerila snage u finalu. Nisam imao živaca više čekati, a i sumnjam da bi mojih 16:66 bilo dovoljno za finale. Rezultati naravno još nisu nigdje objavljeni.
I na kraju, kao vrhunac svega, zdravstveni problem – upalio mi se aterom (začepljena lojna žlijezda). Sutra me čeka bolna operacija (rezanje na živo), i naravno otpadaju sve moje daljnje sportske aktivnosti za neko vrijeme. Dok ekipa bude aquatlonirala u Puli, ja ću doma lizati rane. Što se može, život je takav, ne dao bog većeg zla, kako se kaže. Proći će valjda i to sranje, a ja ću biti sretan ako dohvatim makar još onaj legendarni triatlon u Rovinju, čisto da se broji …
|