Bez milosti

nedjelja , 05.09.2021.

Ranije sam pisala kako sam se oduvijek željela baviti kirurgijom i sad je napokon došlo razdoblje da se to i događa. I moram priznati da sam jako brzo naučila osnove. Nažalost, ne osnove same kirurgije, već osnove preživljavanja u tom polju.

Kirurgija je okrutna i nepravedna. Tu ne funkcioniraju uobičajena pravila. Zvuči kao da pretjerujem, ali zaista je potrebno gaziti sve pred sobom kako bi se došlo do zasluženog. Nema prijateljstva, nema morala, nema poštovanja. Nema milosti.

Ponekad je teško živjeti s nekim stvarima, ali takav je život s kirurgijom. Pogotovo kad si žena u kirurgiji. Gotovo nepodnošljivo. Ali pogledam krajnji cilj, tijekom svake operacije se prisjetim zašto sve to radim. Zašto više nemam milosti, zašto sam ponekad i manipulator.

Ne radim to kako bih se jednog dana ponosno nazivala kirurgom. Radim to kako bih promijenila život nekoj osobi. Radim to kako bih jednog dana ja mogla uvesti red, pravdu, poštovanje i moral. Živim za te dane.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.