MEDICINA JE POLA ZDRAVLJA

25.07.2011., ponedjeljak


U ZNOJU LICA SVOGA – nuzprostorije
Na takvom mjestu nije samo vježbalište jedino zanimljivo mjesto. Isto tako puno natjecateljskog duha može biti svlačiona kao i zajednički tuš. Dok za ženski dio ne mogu sa sigurnošću govoriti, budući bi moj ulaz tamo bio okvalificiran kao voajerizam te bio poticaj za masovnu histeriju, muške svlačione pravi su raj za studente psihologije a naročito za one koji se zanimaju za bihevioristiku.
Već se po ulazu u svlačionu mogu dobiti prvi dojmovi o ostalim članovima.
Neki pri ulasku pristojno pozdrave, neki totalno ignoriraju ostale članove a neki se glasno i srdačno pozdravljaju uz isto tako glasne rasprave o vježbanju prošlog tjedna, koliko su jaja pojeli za doručak ili seksualnim uspjesima prošlog vikenda. Iako odjeća ne čini čovjeka, o njemu puno govori. Budite sigurni da frajeru koji vježba u tanga latex trikou nitko neće okrenuti leđa pod zajedničkim tušem.
Ponekad čovjek ima nesreću da se mora presvlačiti pored ormarića osobe koja ili unutra drži danski kozji sir ili bi ozbiljno trebala razmisliti o kupovini novih tenisica.
Znate li kako odrediti da li ste antipatični uposleniku koji bilježi dolaske i dijeli ključeve od ormarića? Ukoliko se svaki put pri presvlačenju morate gurati sa još dvojicom koji imaju ormariće lijevo i desno tik do vas dok ostatak svlačione zjapi prazan, sumnje su osnovane.
Ti su ormarići toliko uski da se, ako želite nešto izvaditi iz njih, morate postaviti pobočke.

Promoćuran te vičan u uočavanju očitog, i tu razlikujem dvoje vrsti ljudi u svlačionicama; jedni, sramežljivi, skidaju se sa ručnikom oko pasa i nakon tuširanja užurbano navlače gaće (pa tek onda normalnijim tempom ostatak svoje odjeće) dok drugi besramno paradiraju okolo goli dok suše kosu ili se važu, obično s ručnikom nonšalantno prebačenim preko ramena.
Pod tuševima se duh rivalstva nastavlja. U obliku ponašanja koje se mogu imenovati kao dobro poznato, isključivo muško natjecanje, „čiji je duži“ te takozvanu „igru čekanja“.
Kod „čiji je duži“ govorimo o nenapadnom mjerkanju međunožja osobe pored te uspoređivanja sa svojim. Usprkos činjenici da je to jedan od rijetkih anatomskih detalja koja vježbanjem ne raste, dakle, oko toga se ne može ništa učiniti, čest je razlog depresije i kivnosti još dugo nakon napuštanja vježbaone.
Igra čekanja se u pravilu igra samo udvoje a objedinjuje fiziološku potrebu sa lijenošću. Koliko puta vam se desilo da ste dobili nagon za pišanjem tek nakon što ste ušli u kadu ili pod tuš? I to opetovano, iako ste mogli otići na zahod prije nego ste stupili pod tuš?
Kod kuće to i nije tako veliki problem. Jednostavno otpuštanje par mišića zdjelice i stvar je riješena. (Što? Čujem li ja to zvukove gađenja? Primjedbe tipa ja-to-ne-bi-nikad? Hajde, hajde. Stvar ima i ekološku stranu – istovremeno uriniranje i tuširanje štedi litre vode koju bi potrošili ispiranjem zahoda. Dakle, samo naprijed, dodajte svoj žuti obol za zeleni planet!)
Kod zajedničkih tuševa jednostavno ispuštanje urina u Jadranski sliv i nije tako jednostavno. Onaj nabildani tip s ožiljcima po cijelom tijelu možda nije tako ekološki nastrojen, a ako ćemo baš pošteno, jedno je pišati po vlastitim stopalima, a drugo kad stojite u tuđoj pišalini.
I zato, iz čiste obazrivosti prema bližnjem svomu, u igri čekanja se tušira toliko dugo dok se onaj drugi ne makne da bi se potom mlazu vode iz tuša slavobitno dodalo svoj žuti mlaz pravac podnog slivnika.
Ponekad se nađu dvojica takvih koji čekaju da se onaj drugi makne. U tom slučaju tuširaju se dovoljno dugo dok ne nestane tople vode, ili, najčešće, dok ne odustane onaj koji ima jaču sposobnost kontrole nad vlastitom fiziologijom stići do obližnjeg sanitarnog čvora.

- 18:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.07.2011., petak


U ZNOJU LICA SVOGA – tipizacija


Općenito gledajući, postoji nekoliko tipova ljudi koji dolaze u teretanu.
Novogodišnji tipovi
su oni koji sa početkom kalendarske godine žele promijeniti svoj život a posebice svoje tijelo. S prvim danima Nove godine nahrupe u teretane sa svojom novom odjećom za vježbanje i nadobudno uplate članarinu za slijedećih pola godine. Njihova dobra strana je što nestanu već nakon par tjedana i više se ne pojave. Vlasnici fitness klubova imaju za takve ljude specijalan naziv. Profit.

Dvije budale
su obično dugogodišnji prijatelji koji su se zajedno i istodobno upisali. Uvijek dolaze skupa i za vrijeme kilava vježbanja škicaju ženske koje dolaze ili odlaze sa satova aerobika, Tae-bo ili joge. Dok mjerkaju pojedine komade gotovo možete vidjeti ocjene u njihovim očima poput onih na klizačkim natjecanjima. 4.5, 6.8, 7.3…

Mr. Universe
je u dobroj formi i stvarno ima mišiće. Problem je u tome što to svakome daje do znanja svojim šepurenjem i trzanjem prsnih mišića koji izgledaju kao proizvod nedavne nezgode sa pumpom za zrak. Ne može niti trepnuti a da ne napuhne kakav mišić a hoda kao da fizički ne može sastaviti ruke s tijelom. U većini slučajeva je istodobno i

Urlikavac
koji teretani spada već pod inventar jer u njoj provodi barem tri sata dnevno. Kad vježba na spravama stavlja na najteže opterećenje a ponekad još i dodaje par utega iz odjela za životinje.
Pri vježbanju glasno stenje, lupa i urliče od napora kao da je stavljen na muke koje se niti španjolska inkvizicija ne bi sjetila.

Spandex dama
je jedna od onih koja bi trebala izgubiti barem 12 kilograma prije nego li uopće pomisli uvući svoje tijelo u jedno od uskih trikoa koje nosi a koji je u stanju uvući se u svaku poru na tijelu a nekmoli u Veliki kanjon među njezinim guzovima. U ranim pedesetim godinama života je, obično dođe našminkana kao da dolazi na koncert klasične muzike i čak niti pustinjak koji 50 godina nije vidio ženu a kamoli imao kontakt sa suprotnim spolom ne bi je mogao okvalificirati kao

Komad
koji je poprilično rijetki primjerak. Obično je riječ o zgodnoj djevojci ili ženi do sredine tridesetih godina sa savršenim tijelom na kojoj bi mogao tući orahe. Ponaša se kao da ne primjećuje nikoga, pri vježbi uvijek radi poze pri kojima muškim članovima hlače postanu neugodno uske i cijeli govor tijela kazuje “da, zgodna sam i toga sam svjesna”.

Htio bih biti trener
je tip koji fizički nimalo ne izgleda kao da je kompetentan davati bilo kakve savjete o načinu vježbanja ali to ipak čini. Najčešće pokušava dati savjete Komadu i Novogodišnjim tipovima ali ne preže niti od pomaganja Mr. Universu ili čak Urlikavcu. Naravno, njegove savjete nitko ne traži ali ga to ne sprječava od traženja nove žrtve kojoj će prosipati svoja zrnca mudrosti.

Tu su još i razni drugi poput tipova sa dlakavim leđima koji se uvijek nastave ispred vas upravo kad vježbajući promatrate svoje tijelo u ogledalu a nakon vježbanja na spravi obavezno ostave za sobom lokvu u kojoj bi patka mogla plivati, tipova odjevenih u uske fosforscentno narančaste trikoe koji ne moraju puno davati do znanja koji spol više preferiraju te marginalni likovi poput mladih djevojaka koje dođu našminkane, odvježbaju 20 minuta i odu te daleko predebele osobe koje se umalo preliju preko klupe kad sjednu na nju a vježbanje koriste kao izliku da se kasnije mogu pošteno najesti, bez grižnje savjesti.

- 23:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.