|
Svi vole uniforme. S tom razlikom da su vojne uniforme omiljenije kod žena a uniforme medicinskih sestra omiljenije kod muškaraca. U određenom trenutku razbacanu po podu spavaće sobe. Uniforma medicinske sestre je, skupa sa kostimima francuske sobarice i švedske mljekarice jedan od omiljenih muških fetiša i mnoge perverz...muškarce s maštom, zgodna žena u uniformi medicinske sestre pali više od te iste žene bez ičeg na sebi. Iz tog razloga, kao i zbog glasina o aferama između sestara i liječnika, medicinske sestre prati glas promiskuitetnih, lakih žena. Drugi riječima, kad operete medicinsku sestru dobijete prljavu vodu i čistu kurvu. Za maštovite i zainteresirane, o ovoj ću temi nastaviti kasnije ali vam neću reći gdje, pa ćete, da bi došli do tog dijela, morati i dalje pratiti moj blog. TKO JE TKO U MEDICINI: BIJELA KUTA Bijela kuta je čudesna stvar. Probajte ga sami obući i vidjet ćete da djeluje poput egzoskeleta: podržava kralježnicu da ravnije stoji a jedna aura važnosti spontano će se stvorit oko vas. Tkanina od koje je kuta rađena poseban je materijal. Dovoljno je kruta da nosioca drži uspravnim pred pacijentima, studentima i podređenim osobljem ali je istodobno i dovoljno savitljiva u prisustvu šefa i ostalih nadređenih osoba TKO JE TKO U MEDICINI: OSTALO OSOBLJE Ministarstvo zdravstva je u nekoliko navrata pokušalo s uniformiranjem ne-liječničkog osoblja kako bi pacijenti lakše mogli razlučiti tko je tko no kako nikad nisu ukinuli prijašnje uniforme nastala je prava zbrka. Evo male pomoći: Viša medicinska sestra: To su one u tamnoplavim uniformama. Postoji i bijela verzija s jednom ili dvije tamno plave crte na okovratniku. Nema veze ako ima samo metar i šezdeset, kao višu sestru oslovljavamo svaku osobu koja je završila Visoku medicinsku školu. Može, ali ne mora biti glavna sestra odjela ili čak glavna sestra klinike. Glavnu sestru bolnice se raspoznaje po tome što sav srednji stručni kadar, uključujući tu i većinu glavnih sestara odjela, bježi pred njom ili se pravi vrlo zaposlen. Po mogućnosti da je taj posao što udaljeniji od glavne sestre bolnice. Medicinska sestra: Trenutnu verziju uniforme ne zna nitko. Opće prihvaćena je kratka plava kuta sa pripadajućom suknjom ili hlačama. Ponekad ukrašena tamnocrvenim mrljama koje su prvobitno kružile po ljudskom krvotoku. Medicinski tehničarTeško razlučiv od liječnika osim što nikada ne nosi kravatu i nema toliko puno kemijskih olovki u džepu na prsima. Ako vidite da nosi nešto što nije vrećica s viskijem i kavom onda je vjerojatno medicinski tehničar. Ako vidite da zaista nešto radi, osim što pije kavu na odjelu, definitivno je tehničar, Operacijske sestre/ instrumentarkeSva u zelenom plus kirurška maska koja zaboravljena visi oko vrata. Rijetko izlaze na otvoreno. Ako je vidite onda ste ili zalutali tamo gdje ne bi smjeli biti ili je ona odlutala iz operacione sale. Pomozite joj i pokažite kojim putem da se vrati u operacionu salu. Učenice srednje medicinske škole možete prepoznati po plavoj kuti i tinejdžerskim prištićima. Do prije 10 godina su nosile i bijelu pregaču te kapicu koja liči na zadnji spojler formule jedan, ali taj običaj izumire. Obično idu u paru ili čoporu. Pomoćno osoblje (čistačice, kuhinjsko osoblje...) Uniforme svih boja uključujući i blijedu verziju kariranih stolnjaka. Ukoliko ima kantu s vodom u ruci, vjerojatno nije doktorica. Ukoliko nosi vrećicu s viskijem i kavom, to radi samo do određene liječničke sobe. Pacijent Da, postoji i nepisani dress-code za pacijente. Obično je riječ o pidžami/spavaćici (ovisno o spolu ili spolnoj orijentaciji) a u zimskim danima preko toga kućni ogrtač, tvz. "šlafrok" ili "bademantl". Vidite li u kakvom kafiću ili negdje vani grupicu ljudi odjevene u kućne ogrtače, nije riječ o netom teleportiranim žrtvama otmice vanzemaljaca već o pacijentima obližnje bolnice na čik-pauzi. |
|
Običnom laiku teško je raspoznati tko je u bolnici liječnik, tko laborant, a tko ličilac budući svi oni jako vole bijele kute. Slična stvar je i sa ostalim osobljem; medicinskim sestrama, višim medicinskim sestrama, niskim medicinskim sestrama, praktikantima, studentima, čistačicama... Zato se zalažem za univerzalno označavanje medicinskog osoblja, nešto poput činova u vojsci, radi lakšeg raspoznavanja šefa klinike od medicinskog tehničara. Recimo, mogli bi imati epolete ili neko znakovlje prišiveno na gornji džep bijele kute ili uniforme. Samo bi umjesto zvjezdica mogli imati neko medicinsko znakovlje. Recimo, profesor na klinici za Kirurgiju bi mogao imati četiri skalpela na zelenom polju. Docent bi imao tri skalpela, specijalista dva a specijalizant jedan. Urolozi bi umjesto skalpela imali urinarne katetere, a najomiljeniji bi bili kardiolozi sa srčekima na džepu. I nemojte me pitati čime bi se ginekolozi mogli označavali. S time da bi oni vjerojatno bolje prošli od venerologa. Ravnatelj bonice bi mogao imati nalivpero oko koje se ovija stetoskop, budući se više bavi papirima nego medicinom. TKO JE TKO U MEDICINI – OSTALI ZNAKOVI RASPOZNAVANJA STETOSKOP - Stetoskop je univerzalni simbol jednog liječnika. Zato mnogi mladi liječnici i liječnice koje pacijenti zbog njihove mladosti oslovljavaju sa neodređenim "gospodine" ili pak "sestro", oko vrata nose stetoskope iako možda rade na očnom odjelu gdje je takav instrument koristan koliko i svijeća na kolonoskopiji. PISALJKE Tu se sad nalazimo na tankom ledu jer pisaljke koje vire iz džepa na prsima imaju svi djelatnici zdravstvnih ustanova. Tek kvaliteta pisaljki možda može naznačiti status i titulu nosioca. Ako ima nalivpero, liječnik je. Ako je to "Mont Blanc", vjerojatno je ravnatelj klinike. Ako ima hrpu jetinih kemijskih koje često gubi, nadajte se da nije kirurg. PIPSER To je ona mala kutijica koja pišti kad netko u bolnici nazove njegov interni broj čime se nosiocu naznačuje da ga netko treba. Ako ga nosi, liječnik je. Ako ga ne nosi, šef je, jer važni ljudi nikad nisu dostupni. KRAVATA Tu je stvar jednostavna: ako ima košulju i kravatu i preko toga nosi bijelu kutu, definitivno je liječnik. I to višeg ranga- od šefa odjela nagore. TAJNI JEZIK Ko što znate, medicina ima snažne veze s tvz. mrtvim jezicima - latinskim i starogrčkim. Za razliku od esperanta - pokušaja da se jednim umjetno stvorenim jezikom (u međuvremenu ne samo mrtvim već i nikada do kraja saživljenim) koriste svi ljudi svijeta, latinsku dijagnozu postavljenu u Kanadi može pročitati i razumjeti i liječnik iz Kameruna, pod uslovom da zna dešifrirati kolegov rukopis (o tome uskoro više). No latinskim se liječnici služe samo u pisanom obliku pa vam ovo znanje neće pomoći pri lakšem raspoznavanju medicinskog osoblja. Liječnika nećete prepoznati po tome što će vas pozdraviti sa "Ave!" |
|
Kako zdravstvo počiva u okrilju države, tako reći, na državnoj skrbi, tako je zdravlje građana Republike Hrvatske započinje u njegovom Saboru koji je na sjednici 15. prosinca 2008. Godine proglasio Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Taj zakon su proglasili sabornici od kojih većina njih izgleda kao da se prehranjuje suprotno svim zdravstvenim savjetima. Slijedeća krovna institucija je Ministarstvo zdravstva na čijem čelu je ministar zdravstva kojem je medicina sporedna stvar budući mu je glavni posao baktanje s politikom. Odavde dolaze odredbe i uputstva vezane za zdravstvo, uključujući tu i zakon po kojoj kumice koje na placu prodaju sir i vrhnje po zimi moraju imati robu u hladnjacima. Mnistarstvo zdravstva također kaže da je svatko obvezan biti zdravstveno osiguran to jest da mora plaćati tlaku Hrvatskom zdravstvenom osiguranju (HZO). Obvezno zdravstveno osiguranje osiguraniku jamči da se, ako oboli, smije nadati spontanom samoizlječenju je mu osiguranje ne pokriva troškove nečeg tako skupog poput, recimo, liječenja. Dodatno zdravstveno osiguranje pokriva dio troškova lječenja ali ne i eksperimentalne, od HZO-a neodobrene tretmane poput, recimo, uzimanje ljekova. Dodatno zdravstveno osiguranje se tako zove jer za izliječenje morate dodatno platiti. Privatno zdravsteno osiguranje, osim što pokriva sve ono što nije izuzeto tekstom pisanom New Times Roman slovima veličine 0.6, jamči i povećan faktor ljubaznosti medicinskog osoblja i kraće vrijeme provedeno u čekaonicama. Ipak, prvo mjesto na koje ljudi pomisle kad čuju riječ "zdravlje" je njegova oprečnost - Bolnica. To je veliko mjesto puno bolesnih ljudi koji se tu ne samo liječe već i dijagnosticiraju, operiraju, šopaju lijekovima, hrane dijetnom hranom, gdje ih se njeguje ili obducira. Ako ste rođeni pod posebno nesretnom zvijezdom, sve to vam se može dogoditi u jednom danu. Bolnice se dijele na: KBC (klinički bolnički centar ) opću bolnicu u kojoj osim naziva klinika za djelatnost interne medicine, kirurgije, pedijatrije, ginekologije i porodiljstva, naziv klinika ima više od polovice ostalih specijalnosti i u kojima se izvodi više od polovice nastavnog programa medicinskog, stomatološkog, odnosno farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. KB (klinička bolnica) - opća bolnica u kojoj najmanje dvije od navedenih djelatnosti (interna medicina, kirurgija, pedijatrija, ginekologija i porodiljstvo) nose naziv klinika kao i najmanje još dvije druge djelatnosti drugih specijalnosti, odnosno dijagnostike. Opća bolnica - bolnica koja nije zavrijedila imati klinike ali svejedno liječi skoro sve bolesti koje jedan hipohondar može izmisliti. Specijalistička bolnica - bolnica gdje se liječe samo određena gupa ljudi (žene, djeca, odrasle osobe koje se ponašaju djetinjasto,...) ili određene bolesti: bolnica za infektivne bolesti, za plućne bolesti, imaginarne... Iako postoje bolnice koje su projektirane tako da sve potrebno stane u jednu, eventualno dvije zgrade, većina bolnica građena je po principu spojenih posuda. Onom istom načinu po kojoj se grade aerodromi, labirinti i zgrade porezne uprave. To se u arhitekturi naziva "paviljonski stil" gdje je više zgrada na većoj površini (kvadratni kilometri, rali, hvati, jutra, večeri, izaberite sami) odvojeno cestama i puteljcima a djelomično spojeno podzemnim tunelima i nadzemnim prolazima. (primjerice, "KB Sestre milosrdnice" ili "Sv. Duh", obje u Zagrebu). To je zbog prevencije gojaznosti u pučanstva kako bi se barem malo kretali tražeći očnu ambulantu, odjel 20/2 ili svoju baku koja leži u sobi 314, treći kat, Odjel za traumatologiju, zgrada 2, to vam je pored one plave zgrade, prodjete lijevo, krenete gore kod velikog hrasta kitnjaka, pa treća zgrada s desne strane, ne možete promašiti. Paviljonski tip gradnje nije plod domaćeg bolesnog uma; takvih tvorevina ima po cijelom svijetu, uključujući tu i nama nedaleku ali prijateljsku Njemačku ( primjerice "LMU, Klinikum der Universität München"). Osim bolnica, ima tu još popriličan broj ustanova u koje možete ići ukoliko vas, recimo, muči kronična flatulencija (ljepše rečeno za “učestali prdež”). Klinika - Prema zakonu o Zdravstvu klinika je "zdravstvena ustanova ili dio zdravstvene ustanove... koja obavlja najsloženije oblike (obični složeni zadaci šalju se kući dok se ne zakompliciraju, op.a.) zdravstvene zaštite iz neke specijalističko-konzilijarne djelatnosti te se u njoj izvodi nastava visokih učilišta i provodi znanstveni rad za djelatnost za koju je osnovana." Drugim riječima, tamo se studenti medicine uče na bolesnim ljudima. Vjerojatno pod geslom "gore vam ionako ne može biti". Poliklinika - Pola klinike. Gdje je izbačen onaj dio u kojem se ljudi zaista liječe. Jer tu nema odjela s krevetima pa se nakon radnog vemena tu kreću još jedino noćni čuvar i pokoji screensaver. Dom zdravlja - mjesto kontadiktornog imena u kojeg dolaze hipohondri i bolesni ljudi neke određene županije. Nešto kao mala opća bolnica samo što razdaljina između dvaju Domova zdravlja ili centra županije ne smije biti manja od 50 km. Jao si ga onome tko živi na graničnom području dvaju Domova zdravlja jer to znači da će mu u svakom domu reći da pripada u onaj drugi. Diagnostički centar - privatna ustanova gdje će vam za skupe novce, koristeći skupe aparate, liječnik sa skupim automobilom parkiranim na privatnom parkiralištu tutnuti u ruke nalaze koji su namjerno tako sročeni da ih onaj o kome je riječ ne moze ražumjeti. Klinički zavod - državna verzija centra za dijagnostiku samo sa knjigom čekanja debljine prosječne knjige o Harry Potteru. Ambulanta - mjesto gdje bolesni ljudi dolaze i satima sjede u čekaoni da bi im liječnik nakon kratkog pregleda rekao da su bolesni. Dijele se na ambulantu opće medicine (liječnika opće prakse) i specijalističke ambulante (primjerice, ambulanta za ultrazvuk, za očne bolesti ili ako nije vaš sretni dan, ambulanta za kolonoskopiju) Apoteka - mjesto gdje riječ "droga" nema negativan prizvuk a većina ljekova košta više nego ista količina najbolje kolumbijske mješavine koja nije kava. |
|
Prema definiciji Svjetskog zdravstvene organizacije "zdravlje je stanje posvemašnjeg tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja a ne samo nedostatak bolesti". Što bi značilo da na ovom planetu ima samo dvoje zdravih ljudi, a koliko sam čuo, jedan od njih je upravo umro. U praksi bi definicija više glasila: "Zdravlje je stanje u kojem čovjek zaboravlja da je zdrav". Ili, kako liječnici kažu, ne postoje zdravi ljudi, već samo nedovoljno pregledani pacijenti. Da bi bolesni ljudi ozdravili ili barem imali pismenu potvrdu da su bolesni odlaze u bolnice, državne ili privatne ordinacije, klinike ili poliklinike. Ili umru na putu do tamo. Bilo kako bilo, odlaze ljudima za koje misle da su stručni u svom poslu i pri tome se lako daju impresionirati latinskim izrazima, skupom opremom s puno svjetalca i asistenticama u kratkim suknjama. Budući dolazim iz medicinske struke vjerujte mi na riječ da naše zdravstvo više liči na seriju "Početnici“ (orig. "Scrubs")" nego li na "Hitnu službu" ("E.R"). Pri tome ne govorim samo o supermodernoj tehnici koja se koristi u našim državnim ustanovama (proizvedenoj tamo negdje 1960-ih) ili o intimnim vezama izmedju liječnika i sestara, (ili u gorem slučaju liječnika i liječnika) već i o međuljudskim odnosima i općenitom odnosu prema radu. Kako je svijet medicine za laika mistično mjesto puno zakučaste simbolike, tajnih spisa i zagonetnih fraza na davno izumrlom jeziku tako sam odlučio u ovom blogu otkriti vam sve tajne medicine i proći sve teme o kojima liječnici, medicinske sestre, medicinska braća, medicinski šogori i ostalo osoblje ne žele govoriti. Pa, da počnemo... |