Kako zdravstvo počiva u okrilju države, tako reći, na državnoj skrbi, tako je zdravlje građana Republike Hrvatske započinje u njegovom Saboru koji je na sjednici 15. prosinca 2008. Godine proglasio Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Taj zakon su proglasili sabornici od kojih većina njih izgleda kao da se prehranjuje suprotno svim zdravstvenim savjetima.
Slijedeća krovna institucija je
Ministarstvo zdravstva na čijem čelu je ministar zdravstva kojem je medicina sporedna stvar budući mu je glavni posao baktanje s politikom.
Odavde dolaze odredbe i uputstva vezane za zdravstvo, uključujući tu i zakon po kojoj kumice koje na placu prodaju sir i vrhnje po zimi moraju imati robu u hladnjacima.
Mnistarstvo zdravstva također kaže da je svatko obvezan biti zdravstveno osiguran to jest da mora plaćati tlaku Hrvatskom zdravstvenom osiguranju (HZO).
Obvezno zdravstveno osiguranje osiguraniku jamči da se, ako oboli, smije nadati spontanom samoizlječenju je mu osiguranje ne pokriva troškove nečeg tako skupog poput, recimo, liječenja.
Dodatno zdravstveno osiguranje pokriva dio troškova lječenja ali ne i eksperimentalne, od HZO-a neodobrene tretmane poput, recimo, uzimanje ljekova. Dodatno zdravstveno osiguranje se tako zove jer za izliječenje morate dodatno platiti.
Privatno zdravsteno osiguranje, osim što pokriva sve ono što nije izuzeto tekstom pisanom New Times Roman slovima veličine 0.6, jamči i povećan faktor ljubaznosti medicinskog osoblja i kraće vrijeme provedeno u čekaonicama.
Ipak, prvo mjesto na koje ljudi pomisle kad čuju riječ "zdravlje" je njegova oprečnost - Bolnica. To je veliko mjesto puno bolesnih ljudi koji se tu ne samo liječe već i dijagnosticiraju, operiraju, šopaju lijekovima, hrane dijetnom hranom, gdje ih se njeguje ili obducira.
Ako ste rođeni pod posebno nesretnom zvijezdom, sve to vam se može dogoditi u jednom danu.
Bolnice se dijele na:
KBC (klinički bolnički centar ) opću bolnicu u kojoj osim naziva klinika za djelatnost interne medicine, kirurgije, pedijatrije, ginekologije i porodiljstva, naziv klinika ima više od polovice ostalih specijalnosti i u kojima se izvodi više od polovice nastavnog programa medicinskog, stomatološkog, odnosno farmaceutsko-biokemijskog fakulteta.
KB (klinička bolnica) - opća bolnica u kojoj najmanje dvije od navedenih djelatnosti (interna medicina, kirurgija, pedijatrija, ginekologija i porodiljstvo) nose naziv klinika kao i najmanje još dvije druge djelatnosti drugih specijalnosti, odnosno dijagnostike.
Opća bolnica - bolnica koja nije zavrijedila imati klinike ali svejedno liječi skoro sve bolesti koje jedan hipohondar može izmisliti.
Specijalistička bolnica - bolnica gdje se liječe samo određena gupa ljudi (žene, djeca, odrasle osobe koje se ponašaju djetinjasto,...) ili određene bolesti: bolnica za infektivne bolesti, za plućne bolesti, imaginarne...
Iako postoje bolnice koje su projektirane tako da sve potrebno stane u jednu, eventualno dvije zgrade, većina bolnica građena je po principu spojenih posuda.
Onom istom načinu po kojoj se grade aerodromi, labirinti i zgrade porezne uprave.
To se u arhitekturi naziva "paviljonski stil" gdje je više zgrada na većoj površini (kvadratni kilometri, rali, hvati, jutra, večeri, izaberite sami) odvojeno cestama i puteljcima a djelomično spojeno podzemnim tunelima i nadzemnim prolazima. (primjerice, "KB Sestre milosrdnice" ili "Sv. Duh", obje u Zagrebu).
To je zbog prevencije gojaznosti u pučanstva kako bi se barem malo kretali tražeći očnu ambulantu, odjel 20/2 ili svoju baku koja leži u sobi 314, treći kat, Odjel za traumatologiju, zgrada 2, to vam je pored one plave zgrade, prodjete lijevo, krenete gore kod velikog hrasta kitnjaka, pa treća zgrada s desne strane, ne možete promašiti.
Paviljonski tip gradnje nije plod domaćeg bolesnog uma; takvih tvorevina ima po cijelom svijetu, uključujući tu i nama nedaleku ali prijateljsku Njemačku ( primjerice "LMU, Klinikum der Universität München").
Osim bolnica, ima tu još popriličan broj ustanova u koje možete ići ukoliko vas, recimo, muči kronična flatulencija (ljepše rečeno za “učestali prdež”).
Klinika - Prema zakonu o Zdravstvu klinika je "zdravstvena ustanova ili dio zdravstvene ustanove... koja obavlja najsloženije oblike (obični složeni zadaci šalju se kući dok se ne zakompliciraju, op.a.) zdravstvene zaštite iz neke specijalističko-konzilijarne djelatnosti te se u njoj izvodi nastava visokih učilišta i provodi znanstveni rad za djelatnost za koju je osnovana." Drugim riječima, tamo se studenti medicine uče na bolesnim ljudima. Vjerojatno pod geslom "gore vam ionako ne može biti".
Poliklinika - Pola klinike. Gdje je izbačen onaj dio u kojem se ljudi zaista liječe.
Jer tu nema odjela s krevetima pa se nakon radnog vemena tu kreću još jedino noćni čuvar i pokoji screensaver.
Dom zdravlja - mjesto kontadiktornog imena u kojeg dolaze hipohondri i bolesni ljudi neke određene županije. Nešto kao mala opća bolnica samo što razdaljina između dvaju Domova zdravlja ili centra županije ne smije biti manja od 50 km. Jao si ga onome tko živi na graničnom području dvaju Domova zdravlja jer to znači da će mu u svakom domu reći da pripada u onaj drugi.
Diagnostički centar - privatna ustanova gdje će vam za skupe novce, koristeći skupe aparate, liječnik sa skupim automobilom parkiranim na privatnom parkiralištu tutnuti u ruke nalaze koji su namjerno tako sročeni da ih onaj o kome je riječ ne moze ražumjeti.
Klinički zavod - državna verzija centra za dijagnostiku samo sa knjigom čekanja debljine prosječne knjige o Harry Potteru.
Ambulanta - mjesto gdje bolesni ljudi dolaze i satima sjede u čekaoni da bi im liječnik nakon kratkog pregleda rekao da su bolesni. Dijele se na ambulantu opće medicine (liječnika opće prakse) i specijalističke ambulante (primjerice, ambulanta za ultrazvuk, za očne bolesti ili ako nije vaš sretni dan, ambulanta za kolonoskopiju)
Apoteka - mjesto gdje riječ "droga" nema negativan prizvuk a većina ljekova košta više nego ista količina najbolje kolumbijske mješavine koja nije kava.
Post je objavljen 25.10.2010. u 23:34 sati.