Blogov kolac
srijeda, 08.11.2006.
Upotreba romana u poljoprivredne svrhe
I treća reprizna kritika povodom Interlibera gdje SFera ima štand gdje se prodaju SF (recimo, antologija AD ASTRA), stripovi (ima i po qunu) i još mnogo što lijepoga ... I ova je gadna, baš kako volite, i prethodno je objavljena u FUTURI. Pročitajte, pa dođite na štand po nešto bolje.:) (Norma C. Rey: Prodor; Naklada Jesenski i Turk, 2002.) Hrvati su narod kao i većina drugih: u svom najvećem postotku knjige ne čitaju. Ali ih, nepročitane, zato nevjerojatno cijene i s udivljenjem su spremni pohvaliti svakoga tko je knjigu napisao kao da se radi, u najmanju ruku, o čovjeku koji se o Novoj godini kupa na Jarunu, momku koji je telefonski imenik naučio naizust ili kakvom sličnom oriđinalu, zabavnom i bezopasnom. "Čula sam da je jako dobra," kaže mi knjižničarka, s respektom mi dodajući kilu težak svezak Prodora preko informatorskog pulta. "Ma, kužiš," uzrujava se na prvi spomen kritike čovjek iz nakladničke kuće koja je Prodor izdala, "fenomenalno je da je tako nešto čovjek kod nas napisao!" "Tako nešto"? A što je točno "tako nešto"? U slučaju Prodora "nešto" je, izgleda, šest stotina namlaćenih stranica bez ijedne svježe scene, lika ili replike, otužno prežvakavanje tuđe sažvakotine. Ni po kojem literarnom kriteriju to nije fenomenalno, osim ako ono čemu se divimo i nije kvaliteta već knjiga kao predmet, nešto što bismo u skrivenoj želji voljeli da smo napisali pa da s našim imenom debelo stoji na polici, a kako nismo, onda autoru s'aka čast. Pardon, autorici. Nakladnička kuća Jesenski i Turk obavila je, mora se priznati, svoj dio posla vrhunski. Od lekture i prijeloma te svih tih stvari koje bi trebale biti normalne, a nisu, preko ilustracije (osobno nisam fan crteža Marija Jurjevića, ali njegov je posao uvijek profesionalan i knjizi prikladan) do promidžbe koja je tajnu autoričina identiteta vješto gurnula u medije lanjskog dosadnog ljeta i tako potakla da se o knjizi priča. Izdavaču na obavljenom, kad već ne na objavljenom, s'aka čast, a o autoričinom identitetu ne bih ovdje nagađao, iako moram reći da sumnjam u njezin odabrani spol jer Norma nimalo ne piše kao ijedna žena koju sam čitao, već više kao glavna faca za stolom u uglu birtije. Znate takve tipove: inteligentni su i to znaju, ali jednako tako vide da svojom inteligencijom do sada nisu bog zna što postigili pa su zato okupili društvance u kojem su najduhovitiji, najrječitiji i najglasniji te u kome svi odobravaju ama baš svaku njihovu foru. Norma se čita upravo tako - kao frajer kojemu je brzina na doskočici dala takva red bull krila da se u potezanju intelekta poželio nadmetati i na širem, trijeznijem terenu ... pa napisao knjigu. Napisano, međutim, nije isto što i izrečeno, ne odlijeće tako brzo, pa ga ni ne možemo suditi istim kriterijima. Ako u birtiji - ili za svečanom večerom, da kontekstom ne trivijaliziram osobu - Norma svojim edukacijom i elokvencijom može vladati naklonim i sitim društvom, eufemizmi poput "Ferdova je družina (...) zle bogataše oslobađala njihova besmislenog kolekcioniranja stvari i novca" (str 31.) na papiru djeluju puno usiljenije. Uz to, njezino anglofilno shvaćanje pravopisa (ornithopter, kodex, hijacintus, rapier, gestura, skeleton), kreativnost samo u uvredama ("krelimir", "stokoslav") i nategnute duhovitosti poput korištenje "teških" riječi za opis svakodnevnih aktivnosti (u pameti mi zvoni "perpendikularno uspinjanje na konja", ali ne mogu ovaj čas pronaći stranicu) najprije nerviraju, a onda me ostavljaju uvjerenim da je Normi od svega najvažnije bilo ispasti najpametnija. Ne može se, naime, konstantno podsmjehivati svemu: žanru, likovima, situacijama pa i, kad se sve zbroji, čitateljima koji ti poklanjaju vrijeme, a ne zvučati kao tinejdžer duhom, poodmakao u godinama. Pardon, tinejdžerka. Normi do toga kako zvuči, međutim, nije stalo. Zapravo, bojim se da joj ni do čega, osim nje same, nije stalo. Da joj je bilo stalo, možda bi i meni bilo stalo do neke od karikatura kojima je napučila knjigu - najčešći čitalački komentar koji sam čuo jest da se knjiga čita kao zapisana role playing seansa, a te u pravilu nisu poznate po produbljenosti svojih likova - možda bih uspio makar zapamtiti zaplet, izlučiti ga iz gomila bezličnih, viđenih pustolovina kroz koje dosadne karikature prolaze. Da se Norma vodila bilo kojim kriterijem osim golema vlastita samozadovoljstva, tada ne bismo čitali dijaloge koji služe isključivo klišejima, a nikako mislima ("Gotov ... si ... demone ..." "Tko si ti ... smrtniče?" "Ja ... sam ... tvoja ... Smrt ... Agarhare" - str. 408); tada nas ne bi častila zamuckivanjima, oklijevanjima i stripovskim onomatopejama; tada ne bi sve zanimljivo bilo prepričano; tada nam ne bi trebala govoriti i komentirati što likovi osjećaju već bi nas snagom proze znala natjerati da to sami proživimo. Ali Normi nije stalo. Ona voli sebe i to je jedina ljubav koju poznaje: u knjizi ima dosta seksa, ali ne i ljubavi. A Normin je seks bez imalo strasti, mužjačko povaljivanje od kojeg partnerice svršavaju samo na papiru, a čitatelji ni tada. Ujedno, Norma poznaje samo dvije vrste žena - vrele kurve i ledene svetice - što je prilično jedinstvena pojava u "ženskome pismu", ali i karakteristika što će je zasigurno omiliti prištavom dijelu čitateljstva, koje već duže traži tako jednostavan vodič za tajne seksualnosti. Sad bih ja mogao dalje prigovarati, ali, iskreno, ne da mi se. Prodor je predug i dosadan roman sastavljen od samih klišeja, napisan pismeno, ali napadno i, meni, neduhovito. On će naći svoju publiku - jedna revna čitateljica fantasya progutala ga je kao i stotine drugih i ocijenila "solidnim" - ako nigdje drugdje, a onda među onima koji knjige čitaju tako rijetko da im je od same činjenice što još pamte slova dobro sve što pročitaju. Normino će djelo, možda - zbog svog odjeka - potaknuti i neke nove klince da se okušaju u fantasyu te da je nadmaše. To im ne bi trebalo biti teško, a ako se ta utrka nastavi, imat ćemo možda, zahvaljujući Prodoru i promidžbenoj poduzetnosti njegova izdavača, jednoga dana dobar urod. Što je sve što se od ovakvog gnojiva i može tražiti. (mcn) Podsjetimo: Blogoreja i ovaj blog obilježavaju Interliber dnevnim postovima do subote! Kritike tu, priče tamo - hop! |