Blogov kolac
petak, 15.09.2006.
Jeben ti vanpire! (2)
(Joann Sfar: VAMPIRE LOVES; First Second, 2006.)QONTEKST: Joann Sfar je priča za sebe. U jednu ruku pripada generaciji Lewisa Trondheima - s kojim je frend i su-ćaća serije Donjon (Tamnica) - ali u drugu ruku nije među osnivačima generacijski najprominentnije i sve u svemu kultne udruge/tvrtke L'Association, kao što Trondheim jest, iako je neke od prvih knjiga objavio za L'Association. Što će reći da se probio mimo skupine, sam za sebe i to crtajući po tuđim (serija Sardine, Petrus Barbygere) i svojim scenarijima (Le petit monde du golem, Pascin), pišući za druge (La fille du profeseur, Les Olives Noires) i štancajući strip za stripom, seriju za serijom. QONTEKST: Otvorite li VAMPIRE LOVES, učinit će vam se kao da ste upali usred priče - na vrata vampira Ferdinanda kuca mandragora Lani koja bi htjela da oni opet budu zajedno. To je i pripovjedni trik, ali i istina: mi jesmo upali usred priče čiji je početak u ranijim SFarovim knjigama, a predpočetak vjerojatno u njegovoj glavi. Nema veze, sve što trebate znati bit će vam objašnjeno vrlo brzo dok za sve što trebate osjetiti nećete trebati ničiju pomoć. QONTEKST: VAMPIRE LOVES američko je izdanje prvih četiriju albuma iz Sfarove serije Grand Vampire. Izdanje je lijepo opremljeno (First Second izdanja vrijedi pratiti, ako vas zanima suvremeni evropski strip, a ne parlate francuski), strip je elegantno i pametno preveden, a ne gubi ni smanjivanjem s albumskog na knjiški format. Uz to, sedamnaest dolara tuče cijenu od blizu četrdeset eura koliko biste platili za izvorna izdanja tako da je jedini nedostatk zapravo sitna bedastoća: logo firme glasi :01 što je barem jedna osoba koju znam protumačila kao da je VAMPIRE LOVES prva knjiga u nizu, dok to nije tako. VAMPIRE LOVES funkcioniraju i kao prvi nastavak, ali i kao cjelina tako da nema smisla čekati nastavak (tko zna kad će se, uostalom, rasplinuti Sfar vratiti pričama o velikom vampiru), već ih treba uživati sada, odmah i što prije. QON ... Ah, ne mogu cijeli tekst strpati u qontekst! Mislim, mogu, ali nije fora. Podatci su laka stvar (znate li da je serija Petit Vampire zapravo nastavak serije Grand Vampire jer priča o velikom vampiru kojemu je dosadilo biti veliki pa je postao mali?), draškalice još lakša (VAMPIRE LOVES je zapravo priča o suvremenoj usamljenosti i vezama ispričana kroz krinku bizarnih, a posve nam sličnih bića), ali treba jednom i s njima stati pa jasno i glasno reći zašto mi je Sfar toliko drag, u čemu je njegova čarolija. Odgovor je, mislim, dvojak. Kao i njegov kompa Trondheim (u ovom se tekstu obilno i slobodno pozivam na Trondheima, pretpostavljajući kako ste svi do jednoga upoznati bar s dijelom njegova opusa objavljenog u Q STRIPU kao i s prevedenim albumima Zekana; jer ako niste ... ako niste ... ne znam, onda ću šifrirati ulaz na ovaj blog replikama iz njegovih stripova pa se snalazite!) Sfar crta stripove na način koji djeluje prirodno kao da diše. Ne samo brzo, ne samo obilno, već kao da se njegovi stripovi sami od sebe crtaju sličicu za sličicom, bez zapleta i smjera, ali s nepogrješivim smislom za priču i cjelinu. VAMPIRE LOVES su najslabije kad djeluju kao da imaju neki zaplet (potjera za ubojicom u četvrtoj priči), a najbolje kad je galerija krasnih likova puštena razgovarati o čemu god im padne na pamet. Tada, slobodni, oni su i zanimljivi i napeti i duhoviti. To prvo, kad govorimo o Sfarovim kvalitetama. A drugo je taj njegov svijet. Opet u jednu ruku kao Trondheim, koji likove nabačene u Patagonijskim mrkvama ili Mamutovom krabaru razvija u Slalomima i ostatku serije u Zekanu, Sfarov je univerzum koherentan svijet likova (živog drveća, duhova, Francuza ...) koji su njemu do jednoga jasni i bliski pa stoga ni nama nisu čudni. Ne zbunjuje nas ni kad u prekooceansku sekvencu ušeće mumija iz La fille du profeseur ili pak profesor Bell iz sedme Sfarove serije ... Ne zbunjuje nas jer oni tu pripadaju rođenjem i genotipom. Hoćemo li i mi pripasti u taj svijet ovisit će, pak, prvenstveno o nama. (mcn) |