Blogov kolac
srijeda, 13.09.2006.
Povijest moje obitelji
(Gerard Jones: MEN OF TOMORROW (Geeks, Gangsters and the Birth of the Comic Book); Basic Books, 2004.)Eh! Lijepo se kaže "možeš izvaditi dječaka iz stripova, ali ne možeš izvaditi stripove iz dječaka" ... Gerard Jones je prošao prilično poznatu životnu priču: volio je stripove, pisao je o stripovima, počeo je pisati stripova, nakon desetak mu se godina smučila stripovska industrija pa ju je ostavio zbog akademske karijere. U kojoj se, baveći se suvremenom američkom poviješću, najnovijom knjigom vratio - a da gdje će! - stripovima. (Stripovima, treba dodati za neupućene, kao "comic books" - stripovskim sveščićima, ne stripovima kao "comis strips" - novinskim stripom. Ovaj drugi je kvalitetniji, onaj o kojem Jones piše dječjem je srcu draži i naravi adiktivniji.) Okosnica MEN OF TOMORROW je priča o nastanku Supermana i četvorici ključnih igrača: piscu Jerryu Siegelu i crtaču Joeu Shusteru, ali još više o nakladniku Harryu Donenfeldu i računovođi Jacku Liebowitzu, ljudima koji su na pornografiji, vezama s mafijom i spretnim mešetarenjem izgradili osnovu carstva koje se danas zove Time-Warner i kojega je Supermanova matična kuća DC tek maleni dio. Kako bi ispričao potpunu priču, Jones zahvaća duboko u istočnoevropske korijene svakog od ključnih likova, zatim secira imigrantsko stanje duha u ranim godinama dvadesetog stoljeća i u psihologiji vremena, rase i pojedinaca nalazi korijene storiji o razvoju stripovske industrije. To je veličanstvena priča ako vam je do stripova stalo, ali fascinantna i ako nije. Koraci i igrači su neočekivani: od jeftinog papira do kojeg je za prohibicije došlo zbog švercanja kanadskog alkohola među trupcima stabala koje je onda trebalo iskoristiti, preko ulaska Židova u tiskarsku industriju jer dotadašnji tiskari nisu bili opremljeni znakovima hebrejske abecede, preko ranih bodybuildera, incestuoznih uredničko-spisateljskih odnosa ranog znanstvenofantastičnog fandoma i ubojstva Siegelova oca ... i svi se savršeno uklapaju u nenacrtani roman kojega nam Jones želi ispripovijedati. Ono što malo ide na živce jest Jonesova gotovo šundovita bombastičnost stila; kao da se boji da nećemo nastaviti čitati ako svaki odjeljak ne završi nekom dramom, emotivnom eksplozijom ili nimalo suptilnim nagovještajem budućih atrakcija. Ima određenog šarma u tome što je knjiga o stripovima napisana kričavo poput samih tih stripova, ali malo i umara. Drugi potencijalan prigovor je što je povjesničar Jones, nakon što je uložio znatan napor u objektivnu i dokumentiranu raščimbu postojećih mitova o četvorici protagonista (ni DC tako zao, ni Siegel takav svetac), nije istu pozornost posvetio kasnijim akterima. Priču Willa Eisnera progutao je, recimo, striktno po njegovim riječima. Ali dobro, knjiga bi bila prevelika i prerasplinuta da se svime bavilo - vivisekciju kasnijih dana (koje Jones ocrtava širokim potezima, držeći se ipak svoje centralne teme) treba ostaviti nekoj drugoj knjizi, možda drugom autoru i drugome dobu. MEN OF TOMORROW svakako preporučam čitateljima iole zainteresiranim za suvremenu urbanu povijest, povijest medija ili - jasno - povijest stripa. Priča o tome tko je stvorio Supermana, tko ga je otuđio, tko je patio i ima li netko tko nije - ovdje je ispričana jasno i uvjerljivo. Priča je to u kojoj crtači oslijepe, samo računovođe dožive stotinu godina, ali je prije svega priča o ljudima koji su bili kakvi su mogli biti, koji su se ponašali kako ih je život odgojio i zbog čijih su suprotstavljenih svjetonazora tekle suze, tužbe i teške riječi. Ljudima koji su najbolje od sebe ugradili u strip, a najgore sačuvali za svoje živote. (mcn) |